Na dobro vam došao Božić i porođenje Isusovo! 

 

U ovoj svetoj noći slavimo rođendan najsvetijega i najuzvišenijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg čovjeka koji je ikada hodao ovom suznom dolinom. Slavimo rođendan našega Spasitelja IsusaKrista, Otkupitelja svih ljudi… Jedne blažene noći rodio se u betlehemskoj štalici žarko očekivani, obećani Bogočovjek – Isus Krist. Ovih dana više nego ikada osjećamo kako smo ljubljeni od Boga koji postade, među nama i za nas – Emanuel, to jest S nama Bog!

Bog nas voli i želi da budemo sretni. Isusovo rođenje je razlog našoj radosnoj nadi i vječnom spasenju. U Isusu Bog nam je pokazao koliko mu je stalo do nas, i očekuje od nas da mu se predamo kako bi s Njim, s ljubavlju i dobrotom pobijedli zlo i zloga.Nebo nam je noćas tako blizu. Nebo je u Malenom Isusu sišlo na zemlju. I kao da su posvuda oko nas nebeski anđeli, nositelji Radosne vijesti. 

Bog se usudio postati čovjekom. Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše tijelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo je u stanju dokučiti! To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi. Dogodilo se veliko čudo: doista jedno od naj­većih čudesa otkada postoji Zemlja. 

Vječni Bog, vječna Božja Riječ, Božji Sin rodio se među nama, Bog je postao čovjekom u određenom vremenu. Bog se toliko ponizio da je sišao na zemlju, u ovu suznu dolinu, među ljude kao maleno dijete. Iz iskustva znamo da svatko voli dijete i da ono voli svakoga. Time što je postao dijete Bog nam je htio pokazati i uvjeriti nas da nas sve neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo s njim vječno. Postao je jednim od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Bog je prihvatio naše ljudsko tijelo, živio je kao čovjek punim životom. Svaki mu je trenutak bio ispunjen.

Živio je skromno i siromašno samo 33 godine. Nije bio pošteđen od ljudske zlobe, zavisti, kleveta i laži… Osuđen je na smrt premda je bio dokraja pošten, pravedan i svet, predan za drugoga. Nekima je smetao. Smeta i danas… Nevjernicima… Bio je potpuno predan Bogu, nije se predavao osjećajima besmisla i razočaranjima. Isus je bio pravi čovjek, potpuni čovjek. Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da bi nas naučio kako bi trebalo biti čovjek u punom smislu riječi, da bi i nas ohrabrio da budemo ljudi. U kušnji smo da pomislimo da je bolje onima koji se nepošteno bogate i koji sebično žive, koji ništa ne rade i ovaj život uživaju, a Isus bi nas htio naučiti živjeti u istini i u potpunom sebedarju. Uvjerava nas da jedino tako ima smisla živjeti i da s njime skupa na taj način za sve ljude gradimo temelje Božjega kraljevstva.

Usudimo se i odlučimo biti istinski i pošteni ljudi zbog tajne vjere koju noćas slavimo: Boga koji je postao čovjekom! Čuli smo što je anđeo rekao pastirima: „Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem veliku radost koja će dopasti sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj. On je Krist Gospodin!“ To je poruka ove svete, blažene noći. Crkva, zajednica svih vjernih, noćas radosno kliče: Naviješćujem vam radosnu vijest. I vama koji ste tjeskobni i zabrinuti, tužni i smalaksali; i vama sumnji­čavima i nepovjerljivima; i vama napetih živaca, i vama umornih ruku; i vama mladima često smućenih pogleda, uzdrhtalih srdaca u vrevi i oluji mladosti, svima vam javljam i jamčim radosnu vijest Bog je s nama, On je tu da od naše slabosti učini jakost, od klonulosti ustrajnost, od nemira mir, od nesreće sreću. 

Bog nas je pohodio. Štoviše, postao je jedan od nas, naš brat. Tako ne samo što “zna” kako je teško biti čovjek nego je to i iskusio. Bog je to osjetio “na svojim leđima…” To znači da Bogu ne trebamo nadugo i naširoko tumačiti kako nam je teško, kako je “mučno biti slab”. On je to iskusio, On to može razumjeti jer je i sam bio „u našoj koži“. To znači da se Bogu možemo povjeriti, izjadati, iskreno mu sve reći o svojim težnjama i mukama, sumnjama, o čežnjama i padovima, o ranama koje peku…  Ali Bogu ne možemo prigovarati da je bez razumijevanja kada od nas traži da budemo ljudi, tj. pošteni, pravedni i čestiti. To je i njega koštalo. No, on ne traži od nas ono što i sam životom nije pokazao, izveo, ostvario.

Zato, radujmo se i veselimo! Bog nas neizmjerno voli. Zahvalimo mu na ovome velikom daru oslobođenja i spasenja. Krist se rodio za nas i radi nas. I “mi na Božić ne slavimo samo spomen na rođendan, nego stvarno rađanje, jer Krist se stvarno rađa u Božjoj noći u nama, u svim ljudima dobre volje. To je tajna samoga Boga. I mi smo svi pozvani da u ovoj svetoj noći (da na taj dan) slavimo i svoj rođendan, jer mi se te noći rađamo u nove ljude, ponovo nas Bog stvara iz ljubavi za ljubav. Naše spasenje rođeno je ove noći, naša povijest počela je ove noći – nova era”. U ozračju Kristova rođenja sve naše patnje, muke, nezgode, svakodnevne brige, poteškoće, zapravo sav naš život dobiva svoj puni smisao. Krist dolazi… Krist se rađa…

Jesmo li spremni i pripravni primiti ga? Svakog Božića, pa i ovoga, Krist se želi roditi u našem srcu, u našoj duši. Hoće li se zaista roditi? Jedno je sigurno: hoće ako mu to dopustimo. Dopuštamo da se rodi ako se odreknemo grijeha i svega onoga što mu smeta da k nama dođe…

Ako se Krist ne rodi u našem srcu, u našem životu, onda nismo shvatili Božić, nismo shvatili dolazak Boga među nas. Krist će se sigurno roditi u nama ako umremo grijehu, tj. ako se obratimo i odlučimo živjeti novim životom, ako dopustimo da nas Božji Duh toliko prožme, da Isus živi u nama i mi s njim, da on hoda našim nogama, radi našim rukama, pjeva našim jezikom i slavi nebeskog Oca, da s nama trpi i s nama se raduje…

Kad su jednu novinarku pitali što za nju znači Božić, ona je odgovorila ovako: “Božić je za mene dan kada polažem račune sama sebi; što je s odlukama, s djelima, što je s onim što sam rekla, što sam na­pisala, što sam morala obaviti, a nisam završila… Za Božić se osjećam odgovornijom”.Tako novinarka, a mi? Kako i koliko se osje-ćamo odgovorni za Božić? Ne smijemo ostati isti…! Moramo učiniti zaokret, moramo postati drukčiji tj. odgovorniji, pravedniji, savjesniji… Predragi! Duhom se prenesimo u onu svetu noć Isusova rođenja. Prenesimo se u Betlehem i prepoznajmo u jaslicama novorođeno Djetešće, Isusa, dok nad njime bdiju njegova majka Marija i njegov hranitelj sv. Josip. Porastimo ovoga Božića u svojoj ljudskosti i bratstvu, očinstvu i majčinstvu, rodbinstvu i domoljublju, vjeri i ljubavi … 

Božansko Djetešće Isuse, ponizno Te u ovoj svetoj noći molimo, da i mi postanemo djeca poput Tebe. Daruj nam milost kako bi iskusili Tvoju veliku ljubav i bili Tvoji svjedoci tamo gdje živimo i radimo. Amen.

 

fra Petar Ljubičić