PRIPRAVA ZA BLAGDAN DUHOVA – Svakodnevna razmatranja o djelovanju Duha Svetoga do blagdana Duhova 15.04.
Uvodne molitve koje se mogu moliti kroz ovo vrijeme:
- Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, svoje preljubljene zaručnice! (tri puta)
- Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; I zapali u nama oganj ljubavi svoje!
- Pošalji Duha svojega, Gospodine; i obnovi lice zemlje!
Dođi duše presveti
Dođi, Duše presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski Goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez Božanstva tvojega,
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu,
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj. Amen
Djela apostolska 2, 1-21
Pedesetnica – prvi Duhovi
1 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: »Što bi to moglo biti?« 13Drugi su pak, podrugujući se, govorili: »Slatkog su se vina ponapili!«
Petrov govor
14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – 16nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:
17»U posljednje dane, govori Bog:
Izlit ću Duha svoga na svako tijelo
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će mladići gledati viđenja,
a starci vaši sne sanjati.
18Čak ću i na sluge i sluškinje svoje
izliti Duha svojeg u dane one
i proricat će.
19Pokazat ću čudesa na nebu gore
i znamenja na zemlji dolje,
krv i oganj i stupove dima.
20Sunce će se prometnut u tminu,
a mjesec u krv
prije nego svane Dan Gospodnji
velik i slavan.
21I tko god prizove ime Gospodnje,
bit će spašen.«
Krštenje u Duhu Svetomu je za cijelu Crkvu – 1 dio.
Cyril John
Pozvani smo da se probudimo iz drijemeža i da iznova primimo silu i snagu Duha Svetoga. Postanimo ponovno usrdni klanjatelji Gospodnji i snažni instrumenti za zagovaranje za Crkvu i za svijet.”
Krštenje u Duhu Svetomu je potrebno za življenje cjelovitim životom
U svojoj knjizi, “Oblik Crkve u budućnosti” (dosl. Oblik Crkve koji dolazi), otac Karl Rahner, SI, istaknuo je: “Ako smo pošteni, moramo priznati da smo, do zastrašujućeg stupnja, duhovno beživotna Crkva.” Ono što je mislio s time jeste da mnogi današnji kršćani nisu doživjeli nutarnju prebivajuću prisutnost i snagu Duha Svetoga u svojemu životu. Kao rezultat ovoga, izgleda da sve više nalikujemo Crkvi bez Pedesetnice (Duhova). Izgleda kao da smo, bez Duha Svetoga, postali ljudi bez sile i snage. Crkva je rođena u sili i snazi Duha Svetoga, na Pedesetnicu (Duhove) i Duh Sveti je bio jedini pokretač za cijelu Crkvu. Iz Djela apostolskih i kroz povijest Crkve, shvaćamo da je prva Crkva bila uistinu Duhom ispunjena i Duhom Svetim vođena. Ozdravljenja, čudesa, znakovi i čudesna djela bili su sastavni dio njihovog života i zajedništva. Ovo nas dovodi do shvaćanja da je svim vjernicima, bez izuzetka, potrebna sila i snaga Duha da bi svoj život živjeli u punini i da bi ispunili svoj zavjet i poslanje u Crkvi.
Kardinal Leon Joseph Suenens je zasigurno bio jako hrabar kada je istaknuo da “smo svi prosječni kršćani, ali to ne znači da smo svi normalni kršćani. Mi smo nenormalni kršćani, hendikepirana djeca Božja, jer ne dopuštamo Duhu Svetomu da u potpunosti izvrši Svoje djelo u nama Ali ako želimo živjeti normalnim kršćanskim životom – životom u punini, sila i snaga koju smo primili na krštenju mora izaći iz zamrzivača. Trebamo osloboditi Duha koji je u nama.” Iz zamrzivača – ravno u oganj – to je ono što je Krštenje u Duhu Svetomu učinilo milijunima katolika širom svijeta u protekle četrdeset dvije godine – od Duqesne-ovog vikenda. Nema ništa izvanredno u Krštenju Duhom Svetim jer je to ono bitno što se dogodilo 120-orici učenika kada je Duh Sveti sišao na njih na dan Pedesetnice (Duhova).
Žalosno je da se krštenje Duhom Svetim ograničava samo na jednu skupinu ljudi
Katolička Karizmatska Obnova je svakako uspjela u uvođenju novog proljeća u Crkvu protekla četiri desetljeća. Od male skupine ljudi u jednoj učionici u Sveučilištu Duyuesne u Pittsburgu, koji su imali zbunjujuće iskustvo u veljači 1976. godine, danas je izrasla u pokret širom svijeta koji praktično utječe na život 125 milijuna ljudi u 235 zemalja. Međutim, svatko treba imati na umu da je krštenje u Duhu Svetomu “kao kad žena uzme kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskvasne” (Lk 13, 21). Trebamo si neprestano postavljati pitanje: do koje mjere je Krštenje u Duhu Svetomu proželo cijelu Crkvu? Ostaje činjenica da je ‘milost’ koja se spominje za cijelu Crkvu bila ograničena samo na oko 12% vjernika. Isto kao što ni prva Pedesetnica (Duhovi) nije bila samo za jednu odabranu skupinu, tako je i Nova Pedesetnica namijenjena svima.
Papa Pavao VI je slavno izvješćivao o Obnovi kao o “prigodi za Crkvu i za svijet”. U 1996. godini, kardinal Suenens je pisao: “Kako vrijeme prolazi, fraza koju je izrekao Pavao VI o Obnovi da je ona ‘dobra sreća za Crkvu’ još uvijek ostaje samo želja koja se djelomično ispunila, jer ova milost nije bila prihvaćena na svim razinama Crkve ili nije bila srcem prihvaćena. Tumačiti Obnovu kao ‘pokret’ među ostalim pokretima znači krivo shvatiti njezinu narav, prirodu; to je pokret Duha koji se nudi cijeloj Crkvi i koji je predodređen da pomladi svaki vid crkvenog života. Duša Obnove – Krštenje u Duhu – je osvježavajuća milost Pedesetnice (Duhova) koja se nudi svim kršćanima”. Komentirajući ovo, otac R. Cantalamessa je istaknuo: “S neizmjernom tugom i žalošću vidim da se Karizmatska obnova na koncu ograničila samo na jedan dio Crkve, i dok ostali na nju gledaju kao na nešto strano, nešto tuđe, stoga se oni, što je potpuno opravdano, nastoje držati što dalje od nje.” Krštenje u Duhu Svetomu je milost – što znači da se treba prenijeti u svako područje i djelatnost Crkve. Slavljenje i pjevanje u jezicima, prorokovanje i ozdravljenje bi trebali postati dio svakodnevnog života u svakoj župnoj zajednici i obitelji. Stoga bismo, u svoj svojoj poniznosti, trebali priznati da je Katolička Karizmatska Obnova – u stvari – tek počela.
Izvor: Gornja soba – Pedesetnica naroda (ICCRS)