Vjernici se laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života: oni su potpora i pomoć svećenicima, ponekad su upravo most između svećenika i drugih vjernika. Bez aktivnoga djelovanja vjernika laika zapravo je nemoguće govoriti o evangelizaciji u pravome smislu riječi – jer upravo su vjernici laici oni koji daju živo svjedočanstvo svoje vjere: svojim svakodnevnim životom, pomaganjem bližnjima…„

 

Pod imenom laici ovdje se podrazumijevaju svi vjernici osim članova svetoga reda i redovničkog staleža odobrenog od Crkve, to jest vjernici koji – pošto su krštenjem združeni u jedno tijelo s Kristom, učinjeni Božjim narodom i na svoj način postali dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe – koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu vrše poslanje svega naroda Božjega” (Drugi vatikanski sabor, Lumen gentium, 31.) KKC 897

 

„Laicima je, po njihovu pozivu, svojstveno da teže za Kraljevstvom Božjim, baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu (…). Na njih dakle osobito spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše po Kristu te napreduju i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja”. (Drugi vatikanski sabor, Lumen gentium, 31.) KKC 898

 

Inicijativa kršćana laika napose je potrebna kad se radi o tome da se otkriju i iznađu sredstva koja će omogućiti da zahtjevi kršćanskog nauka i života prožmu društvenu, političku i gospodarsku zbilju. Ta je inicijativa normalni dio crkvenog života:

Vjernici se laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života; po njima je Crkva životno počelo ljudskog društva. Zato napose oni moraju biti sve više svjesni ne samo da pripadaju Crkvi, nego da jesu Crkva, što će reći zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom zajedničke Glave, Pape, i biskupa s njim u zajedništvu. Oni su Crkva. (Pio XII., govor 20. veljače 1946., naveo IVAN PAVAO II. u apostolskoj pobudnici Christifideles laici, 9.) KKC 899

 

Budući da im je Bog, kao svim vjernicima, na temelju krštenja i potvrde stavio u dužnost apostolat, laici su obvezani, i na to imaju pravo, pojedinačno ili okupljeni u društvima, raditi na tome da svi ljudi po svoj zemlji upoznaju i prihvate Božju poruku spasenja; ta je obveza još zahtjevnija ondje gdje ljudi mogu samo preko njih čuti Evanđelje i upoznati Krista. U crkvenim je zajednicama njihovo djelovanje toliko potrebno da bez njega apostolat pastira, većinom, ne može postići svoj potpuni učinak. (usp. Drugi vatikanski sabor, Lumen gentium, 33.) KKC 900

 

 Izvor: Časopis Book