.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Obratite se i vjerujete 2fra Petar Ljubičić: Da bi postigli raj, potrebno je svakodnevno se obraćati i vjerovati Evanđelju

Prije nekoliko dana na Čistu Srijedu, započeli smo sveto, milosno, blagoslovljeno te od Boga darovano vrijeme korizme. Korizma je pravo pokorničko vrijeme, sveto i ozbiljno vrijeme – vrijeme obraćenja i razmatranja, vrijeme intenzivne molitve i posta i milosti, vri-jeme radosnoga predanja u vjeri… Vrijeme priprave na Uskrs! Korizma je vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga, vrijeme dubljeg promišljanja zašto smo na svijetu, te čemu naš život i naše življenje na zemlji?

Ovo je vrijeme i nama Bog svake godine dariva, kako bismo se mijenjali, popravljali, poboljšavali svoje putove te se čistili od grijeha i postali novi ljudi. Pozvani smo na istinsko obraćenje srca. Da bi u tome uspjeli, potrebna nam je molitva, post i djela ljubavi…

Evanđelje nam govori kako je Isusa Duh vodio četrdeset dana pustinjom. Pustinja je u biblijskom smislu mjesto sabranosti, povučenosti i susreta s živim Bogom. Isus je postio i molio. I mi bismo trebali s Isusom poći u pustinju. Naša pustinja može biti naša sobica, neki kutak ili mjesto gdje ćemo biti u samoći, sjediniti se s Bogom u duhu i moliti srcem, s ljubavlju. Tu ćemo otkriti čega se trebamo odreći, kojih prolaznih vrijednosti… Uvidjet ćemo gdje smo slabi i navezani na prolazno i što nam priječi da živimo u slobodi i ljubavi sa svojim Bogom. 

Advertisements

U ovom milosnom vremenu pozvani smo činiti djela ljubavi našim bližnjima, siromasima. Ne zaboravimo: mi smo katolici vjernici, opečaćeni snagom svetih sakramenata, hranimo se Tijelom i Krvlju Kristovom: može li naš bližnji prepoznati u nama nazočnost Božju?
Mogu li proći ravnodušno pokraj brata ili sestre koji su u nevolji, tjeskobi i neimaštini? Bog mi je toliko toga darovao i od mene očekuje da pomognem braći i sestrama u nevolji.

Današnja biblijska čitanja pozivaju nas na obraćenje, na promjenu života te na odluku, da ćemo uistinu početi vjerovati Evanđelju te svemu što je Gospodin Isus rekao i učinio. Markov izvještaj u današnjem evanđelju veoma je kratak i sadržajan. Isus je u pustinji. Četrdeset dana samoće i molitve, kušnje i pokore, uzeo je sebi kao pripravu za javni nastup koji će izmijeniti lice svijeta i tijek povijesti. Gospodin je u pustinji: htio je potvrditi vlastitim životom što će tražiti od drugih; učiti druge što je sam činio. Ponudit će svijetu ne samo svoje riječi, nego svoja djela, život: svoju živu osobu, vlastito življenje svojeg nauka kao primjer, poticaj, zahtjev, ideal… On nije samo propovijedao, davao savjete. On je bio ono što je govorio: svaku svoju riječ pretvorio je u vlastiti život, dao joj svoju krv i meso da pokaže osobno što će tražiti od nas. Bio je i ostaje savršeni primjer nesebičnosti, odricanja, pokore, obraćenja – iako mu ništa od toga nije trebalo: da nas živim sobom – primjerom uvjeri da to sve treba nama.

Iz samoće pustinje Isus se vraća među ljude s velikim zahtjevom: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” U ovim riječima je čitavo Evanđelje, sav naš kršćanski život, smisao i sadržaj našega kršćanstva, naše korizme.

„Ispunilo se vrijeme“, vrijeme iščekivanja i čežnje je isteklo, a došlo je vrijeme ispunjenja svih proroštava i ljudskih nadanja.
„Božje kraljevstvo“ je ovdje. Bog tako reći, po svom Sinu uzima sve u svoje ruke. Dolaskom Isusovim i njegovim djelovanjem nama se otvorilo nebo, vječno Božje Kraljevstvo. Može se reći da je Isusovim dolaskom već započela vječnost. I mi živimo za vječnost

“Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Evanđelju)!” Potrebno je ispuniti dva uvjeta da bi došli u Božje kraljevstvo: to je obraćenje i vjera. Dobro je sjetiti se i riječi svetoga Pavla koji nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! 

Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za sve, za Tebe i za mene – danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti!

Obratite se! – kaže Isus. To znači – razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.

Obratiti se – promijeniti život znači prepoznati zlo koje se nalazi u nama i oko nas, okrenuti mu leđa te početi živjeti drukčiji život. Obratiti se – promijeniti život znači suočiti se sa zlom koje smo počinili, odbaciti ga te reći sebi: krivo sam to učinio, nije to ono što hoću i što želim biti.

Obratiti se znači: sebe staviti pred Isusa Krista, uzor i uzorak za naš život – i vidjeti koliko mu sličimo. Promijeniti životni put, ići obrnuto nego idemo. Obratiti se znači: pokušati odreći se svojih sebičnih zahtjeva i prohtjeva, svojih mušica i ludosti, nagona i sklonosti, svojih grijeha i lutanja ma koliko nas to stajalo.

Obraćenje je milost koja nam pomaže da stalno živimo s Bogom. To je milost kojoj uvijek prethodi Božji zov. Obraćenje je odgovor raskajanoga srca na Božji poziv, na poticaje milosti. Mogli bi reći da je obraćenje milosni osjećaj da je Bog tu, da me voli i da me želi učiniti vječno sretnim.

Obraćenje je čvrsto uvjerenje da je Bogu moguće mijenjati nas, makar se ne znam kako udaljili od njega i makar ne znam kako bili grješni. Bogu je moguće nas spasiti. Istina, on to ne čini bez nas.

Obratiti se znači dopustiti Isusu Kristu da nas posve zahvati snagom svoje milosti. To znači prepustiti se potpuno njemu, sav mu svoj život darovati, u svemu se oslanjati na njega. To znači Isusa izabrati kao svoga učitelja i Spasitelja. Njega uvijek slušati i njega na životnom putu slijediti.

Bit je obraćenja u tom da postanemo svjesni svoga grijeha, da ga iskreno priznamo i za nj se pokajemo. Kad smo se iskreno za sve pokajali, dobivamo u ispovijedi oproštenje i milost da se mijenjamo, postajemo bolji, pravedniji, iskreniji, pošteniji, savršeniji, svetiji, sretniji… Dakle, obratiti se, znači u određenom smislu postati malenim i skromnijim, biti ponizan, dati se poučiti, znati praštati, ljubiti i bivati sve bolji.

Vjera je drugi uvjet da možemo ući u Božje kraljevstvo i da bi kraljevstvo Božje moglo ući u nas.

Vjerovati Evanđelju, znači otvoriti svoje srce i svoj život riječi Božjoj. Dopustiti da nas ona zahvati i prožme toliko da se odlučimo za Isusa, da njemu darujemo svoje povjerenje, svoju ljubav, svoj život. To znači poći za Isusom, imati Isusa kao jedini Put, Istinu, Život, Spasenje i Uskrsnuće.

Vjerovati Evanđelju znači povjerovati svemu onome što je Gospodin činio i naučavao. A što to znači konkretno? To znači vjerovati, čvrsto i postojano, da je Isus Sin Božji te da je došao na svijet u punini vremena da bi nas spasio i otkupio.
Vjerovati Evanđelju znači tražiti Isusa svim srcem, napose preko sakramenta svete ispovi-jedi te primiti od njega oproštenje grijeha te očišćenje našega srca i života.
Vjerovati Evanđelju znači imati potpuno povjerenje u Isusa i biti mu što sličniji. To znači moliti ga za pomoć i prosvjetljenje.

U Evanđelju možemo naći mnogo primjera obraćenja i čvrste vjere. Što je za Zakeja značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju? U dirljivu susretu s Isusom Zakej se mijenja, obraća i vjeruje Isusu. Na Isusov poziv i Isusovu ljubav on uzvraća ljubavlju. On postaje pravedni-jim. On prestaje iskorištavati drugoga.
Čak vraća četverostruko ako je koga prevario. Dijeli svoje blago siromasima. On je sada našao Spasitelja i spasenje te je zato sretan i želi se svega na vrijeme osloboditi. Zato je Isus i rekao Zakeju: “Danas je došlo spasenje ovoj kući!” (Lk 19,9). Opravdano je pitati se: Je li spasenje došlo našoj kući i našoj duši? Dok ovo čitaš i o ovome razmišljaš, pokušaj dati pravi odgovor.

Što je značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju za grješnicu koja je potražila Isusa u kući farizeja Šimuna? Značilo je biti svjestan svoga grijeha i svoje bijede te plakati do Isusovih nogu i početi ljubiti sasvim drukčije, izmijeniti život. A to isto traži Krist i danas od onoga koji je u njezinoj ili sličnoj nevolji. Od muških i ženskih jednako! Gospodin traži da se čovjek pokaje i odluči da neće više griješiti.

Što je za Savla iz Tarza značilo obratiti se i vjerovati evanđelju? Značilo je napustiti karijeru učenjaka, svoje i ljudske i vjerske planove, ambicije… Značilo je postati lud iz ljubavi prema Kristu, pustiti da ga on zahvati, a da mu se više ne opire…

Hvala Ti, Gospodine, što nas neumorno zoveš na svakodnevno obraćenje i čvrstu vjeru! To je uvjet kako bismo jednom bili dionici vječne sreće i blaženstva u raju. Pomozi nam da ovo milosno vrijeme korizme što bolje iskoristimo, kako bi mogli svaki trenutak svoga živo-ta pretvarati u trenutak života za sebe i svoju braću i sestre. Amen.

 

 


Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •