Velika je stvar kada čovjek prizna da nešto što je u životu ranije radio nije bilo dobro i sada odluči da nikada više neće griješiti. Isus Krist je zato i došao na zemlju da izvuče čovjeka iz blata grijeha, da ga spasi i pruži mu sreću u ovozemaljskom i vječnom životu. Za vrijeme školovanja po medicinskim školama, fakultetima i specijalizacijama često su pogrešno poučavali i s tim se zaista mora prekinuti. Potrebno nam je medicinsko osoblje koje će poštivati Božji red i Božji zakon, a to uključuje poštivanje života čovjeka i njegovog dostojanstva.

Potrebno je dakle:
– odmah prestati griješiti i pokušati ispraviti posljedice dosadašnjih grijeha.
– shvatiti svoje zablude i odreći ih se.
– odreći se sotone i njegovog zavođenja.
– distancirati se od svega što je protivno Božjem zakonu pa makar to dolazilo i od onih koji se nalaze na strateški važnim položajima ili imaju vrlo zvučne titule.
– prihvatiti Isusa Krista koji je naš jedini Spasitelj i Otkupitelj, Put, Istina i Život.
– pokajati se i pristupiti Sakramentu Sv. Ispovijedi kod svećenika koji ima pravo otpuštati grijehe raskajanom griješniku u Božje ime.

Dragi Bog ne želi smrti griješnika nego da se obrati i spasi.

Izazovi savjesti
Da bismo bili pošteni, trebamo se potruditi oko pravilnog formiranja savjesti, te ju čuvati čistom. To znači da se ne smije sudjelovati ni u kakovom grijehu. Ne smije se biti “robot” koji ispunjava nemoralne zahtjeve. Svatko od nas ima svoju dušu koju treba spasiti. Prilično je mnogo načina gdje su zdravstveni djelatnici u napasti da sagriješe u neodgovarajućem ponašanju prema pacijentima, prema ostalim zdravstvenim djelatnicima, prema društvu u cjelini, a čak i u nepoštivanju svojeg vlastitog duhovnog i tjelesnog života. U ovom kraćem prikazu spomenuti ćemo tek neka područja.  Mora se naglasiti da su teški grijesi aktivna i pasivna eutanazija, ugrožavanje života i zdravlja hospitalnim infekcijama zbog nepridržavanjem pravila asepse, bludnost, preljub, kontracepcija, sterilizacija, ubijanje čovjeka sve od začeća pa nadalje i umjetna oplodnja pri kojoj do začeća dolazi bez specifičnog čina bračne ljubavi, poput inseminacije i oplodnje u epruveti. Ne smije se provoditi prenatalne dijagnostike (kao npr. ranu amniocentezu), kojima je cilj lov i odstrel bolesnog nerođenog djeteta.

Ne ubojstvu!
Sile zla su proširile tehnologiju ubijanja. Do ovulacije i do začeća često dođe uz sve vrste antibaby pilula, ali dijete tada najčešće umire od gladi jer se ne uspijeva usaditi u sluznicu maternice koja je zbog pilula osušena i stanjena. Uz svaku vrstu spirale do začeća dođe prosječno nekoliko puta godišnje, ali mu spirala sprečava implantaciju, pa najčešće pogine. Ubojstveno djeluju i različita postkoitalna sredstva. Čujemo da ubijaju i većinu djece začete u epruveti.
Leš ubijenog djeteta koje je prije implantacije bilo veličine točkice ubojice možda nisu niti vidjele. Ubili su tom malom djetetu tijelo ali duša mu je i dalje živa i čeka Sudnji dan. U početku trudnoće žena još na sebi ne primjećuje znakove da pod njenim srcem već živi sin ili kćerkica. Pogotovo je to slučaj u periodu od začeća pa do izostanka menstruacije. Ipak, moramo čuvati živote i zdravlje i one djece koja su još “skrivena”.
Jasno je da se ne smije odstranjivati maternicu ako dolazi u obzir da je u njoj živo dijete. Postoji čitav niz drugih operacija, pa i dijagnostičkih procedura, prije čijeg izvođenja treba biti siguran da u tijelu žene ne postoji živo dijete, da ga se ne bi ubilo niti povrijedilo. Za usporedbu, može se reći da se ne smije rušiti kuću dok dolazi u obzir da je u njoj netko živ. Pokvarenoj rulji koja je pred Pilatom tražila Isusovo razapinjanje, pridružili su se i oni koji ubijaju djecu. Naime, Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće.” (Mt, 25,40). A naš najmanji brat ili sestra je ono malo, tek začeto dijete, u bilo kojoj situaciji. Juda je za šaku srebrnjaka izdao Isusa Krista i predao ga na ubijanje. Sličnih izdajica ima i među djelatnicima u medicini. Ne vjerujem da je itko od njih postao sretan s novcem ili nečim drugim što je dobio za izvođenje grijeha.
O detaljima kako su iz Katoličke Crkve izopćeni oni koji su ubili nerođeno dijete, može se naći u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1389). O zabrani ubijanja, sve od začeća pa nadalje, pa makar se radilo o bolesnom djetetu, pa makar netko ubojstvom htio drugoga liječiti, govori se još i u Katekizmu Katoličke Crkve, te u Enciklikama “Humanae Vitae” i “Evangelium Vitae”. U t. 73. ove posljednje, Sv. Otac Papa Ivan Pavao II poručuje: “… Već u Starom zavjetu, baš glede prijetnje životu, nalazimo jedan značajan primjer otpora nepravednoj zapovijedi autoriteta. Faraonu, koji je naredio da se pogubi svako muško novorođenče hebrejske su se babice usprotivile. One “nisu učinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavile na životu mušku djecu” (Izl.1,17). Ali potrebno je istaknuti duboki razlog takvog njihova ponašanja: “Babice su se bojale Boga” (Izl.1). Baš iz pokornosti Bogu-kojega se jedino treba bojati, a to je priznavanje njegove apsolutne vlasti – stječe se snaga i hrabrost da se odupre nepravednim ljudskim zakonima. To je snaga i hrabrost onoga tko je spreman ići i u zatvor ili biti mačem ubijen, u čvrstom uvjerenju da “je u tom postojanost i vjera svetih” (Otk 13,10).

Od strane osoblja u medicini, na razne načine su ugroženi i rođeni. Osobitu opasnost danas predstavljaju virusne hospitalne infekcije, poput raznih vrsta hepatitisa, a sve je prisutniji problem i AIDS-a. Većina ljudi koji u sebi nose ove viruse toga nisu niti svjesni, a najveći broj njih još nema niti izvana vidljive simptome. Virusi iz njihove krvi i tjelesnih izlučevina, vrlo lako mogu prijeći ne samo na zdravstveno osoblje, nego i na druge ljude ako se ne poštuju pravila asepse. Ima stomatologa koji nažalost istim, nesterilnim rukavicama idu iz jednih usta u druga ili upotrebljavaju razne druge nesterilne instrumente, a to se ne smije dopustiti. U pripremi pred porod ne smije se upotrebljavati zajedničku nesterilnu britvu. Takovom britvom ili žiletom se prenosi ne samo humani papiloma virus – uzročnik raka maternice, koji se nalazi široko raširen po koži, nego i razne druge bolesti. Zbog povreda kože postoji realna opasnost prijenosa hepatitisa pa i AIDS-a. Postoji vrlo mnogo načina kako svoje pacijente ugrožavaju na sličan način ne samo oni koji rade u kirurškim, nego i u raznim drugim područjima medicine. Mora se naglasiti da kuhanje instrumenata ne uništava viruse hepatitisa i ono nije dovoljno. Opasnost postoji i zbog raznih irigatora, bočica i njihovih čepova koji nisu sterilni, a nekada se već i prostim okom vidi da su zamazani. Ukoliko stolić s kirurškim instrumentima nije najprije prekriven sterilnim gumiranim platnom, događa se da se za vrijeme operacije obično platno smoči od krvi ili drugih tekućina, pa se klice sa stola difuzijom kroz mokro platno prenose na instrumente. Opasnost postoji i kod raznih endoskopskih instrumenata koje nesavjesni zdravstveni djelatnici ne steriliziraju prije upotrebe kod slijedećeg pacijenta. 

Ne smije se dopustiti da stare, siromašne i prezrene osobe umiru jer se odgovorni nisu zauzeli u otkrivanju bolesti ili u njenom liječenju. Veliki je zločin kada netko umire zbog gladi i žeđi, neke infekcije, srčane dekompenzacije ili druge bolesti za koju postoji lijek, ali im je netko uskratio potrebni lijek, infuziju, prehranu i sl.  Mnogi ljudi koji sami ne mogu jesti, npr. zbog moždanog udara, ne bi umrli od gladi da ih se je hranilo preko nazogastrične sonde. Nekada čovjeka treba hraniti preko gastrostome. Mnogi nepokretni i slabo pokretni bolesnici ne bi dobili upalu pluća ili dekubituse, da su se provodile odgovarajuće vježbe disanja, da ih se je više okretalo, da ih se je postavljalo da sjede u fotolji umjesto da samo leže. Ne smije se dopustiti niti provođenje drugih oblika aktivne i pasivne eutanazije. Na starca nekada djeluju eutanazijski i obični sedativi koji ga toliko blokiraju da prestane jesti i piti, pomicati se, pa ga ugroze glad, žeđ, upala pluća, dekubitus i sl. Očita je činjenica da i uz najveći trud medicinskog osoblja da se čovjeku spasi tjelesni život, njemu se ipak jednom približi konac ovozemaljskog života. I tada ga se mora okruživati ljubavlju i pažnjom, omogućiti mu da se prije smrti pomiri s dragim Bogom i ljudima, pozvati mu svećenika koji mu može podijeliti svete Sakramente.

 

Nedopuštenost kontracepcije i sterilizacije

Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: 56. “Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće čudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala čistoću ženidbene veze netaknutom od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha. 57. Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvim krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju. Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: “To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.” (Mt 15,14) 
U Enciklici Sv. Oca Pape Pavla VI “Humanae Vitae” između ostalog piše: “…Ispravni će se ljudi još bolje moći uvjeriti o osnovanosti crkvenog naučavanja na ovom polju ako ushtjednu porazmisliti o posljedicama što ih imaju postupci za umjetno reguliranje poroda. Neka u prvom redu ocijene kakav bi se širok i lagan put mogao otvoriti bračnoj nevjeri i općenitom srozavanju ćudorednosti. Ne treba mnogo iskustva da se shvati ljudska slabost i da se razumije kako su ljudi – naročito mladi, koji su tako ranjivi u ovom pogledu – potrebni poticaja da ostanu vjerni moralnom zakonu, i ne smije im se pružiti lagodno sredstvo da krše sam zakon. Moguća je također bojazan da muževi, koji su se već priviknuli na upotrebu takvih sredstava protiv začeća, najzad zaborave na poštovanje prema ženi, pa da ne vodeći brige oko njezine tjelesne i duševne ravnoteže, učine ženu pukim oruđem koje služi njihovoj vlastitoj požudi, a ne postupaju s njome kao s družicom koju treba okruživati poštovanjem i ljubavlju.”
Govoreći talijanskom udruženju katoličkih farmaceuta 1994. god. Sv. Otac Papa je, naglasivši plemenitu vještinu i tradiciju farmacije, podsjetio na svoj kao i na govore svojih prethodnika – Pija XII i Pavla VI koji se odnose na moralni vid te struke i rekao: “Ne može se prihvatiti sudjelovanje u napadima protiv života ili integriteta pojedinca, protiv prokreacije ili moralnog i mentalnog zdravlja čovječanstva… Niti se može u savjesti tražiti korist od izdavanja proizvoda koji ponižavaju čovjeka” (Medicina e Morale 4, 1994, str. 762). Upravo su kontracepcija i sterilizacija metode protiv prokreacije a one imaju štetne posljedice ne samo za dušu, nego i za tijelo i zajednicu. Očito je da je lopov ne samo onaj koji krade, nego i onaj tko mu drži ljestve. Oni koji su reklamirali i raspačavali prezervativ, odgovorni su ne samo za pomoć u izvođenju grijeha među kojima su bludnost, preljub i kontracepcija, nego su odgovorni i za pružanje lažne sigurnosti da neće doći do zaraze. Naime, dokazano je da se tako ipak prenose AIDS, HPV, Chlamidia Trachomatis, herpes genitalis, sifilis i razne druge bolesti.

Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga ‘safe sex-a’ (sigurnoga seksa) ili ‘safer sex-a’ (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a)”.  Postoji bitna razlika između prirodne metode koja otkriva plodne i neplodne dane žene, u odnosu prema kontracepciji i sterilizaciji gdje se radi o nedopuštenosti i griješnosti. Naime, kontracepcija i sterilizacija razdvajaju povezanost koju je dragi Bog predvidio između specifičnog bračnog čina i začeća. Kod prirodne metode ta se povezanost ne razdvaja, s obzirom da uopće nemaju bračni odnos u plodno vrijeme. A bračni odnos se ne mora imati ako je opravdan razlog da ga se nema. Naravno da se seksualni život uopće ne smije provoditi prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je onda za cijeli život.

 

Nedopuštenost umjetnih oplodnji!

U dokumentu “Donum Vitae” Zbora za nauk vjere kojega je potpisao sadašnji Sv. Otac Papa, a koji je također preveden na hrvatski, detaljno se objašnjava zbog čega su nedopustive i grešne umjetne oplodnje poput inseminacije i oplodnje u epruveti: između ostalog, na nemoralan način uzimaju spermatozoide, a do začeća dolazi bez specifičnog čina bračne ljubavi. Osim toga, čuje se da pri začeću u epruveti i daljnjim postupcima, većinu djece pobiju. Za sada iz njega samo kratki citat: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća.” 
Predlažem medicinskim djelatnicima, učenicima i studentima koji se školuju za ove struke, kao i drugim ljudim da nam se jave ako se žele pridružiti postu i molitvenim akcijama za zaštitu ugroženih života i moralnih vrijednosti, za obnovu medicine na kršćanskim temeljima, ako žele besplatne knjižice o prirodnoj metodi Billings, te brošure protiv umjetnih oplodnji, protiv kontracepcijskih i abortivnih postupaka. Kada primijetite da je nekoja osoba u napasti da ubije nerođeno dijete ili da upotrijebi griješni postupak, posavjetujte ju neka se javi na razgovor katoličkom svećeniku da bi od toga odustala, a i Vi sami odmah o tome obavijestite katoličkog svećenika. Katolička Crkva je razvila načine pružanja duhovne, savjetodavne i materijalne pomoći.

 

Dr. med. Antun Lisec