Život čovjeka počinje u trenutku začeća, spajanjem žive muške i žive ženske spolne stanice. Dijete je živo već od začeća. Već u prvoj stanici “zigoti” koja čini tijelo djeteta određeno je da li je to djevojčica ili dječak, kakove će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Tek začeto dijete je najvrednije stvorenje čitavog svemira u najmanjoj količini materije.

Nitko od nas nije bio niti spermij niti jajašce, ali je svatko imao tijelo od te prve stanice “zigote”. Do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine menstruacije, i to najčešće u jajovodu. Odatle djetešce doputuje u maternicu i u nju se ugnijezdi do sedmog ili desetog dana ako je sve u redu. U rjeđim slučajevima ono se ugnijezdi izvan maternice. 17. ili 18. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a nakon par dana, 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile. 

S tri tjedna na mozgu se javlja kora. Prvi pokreti djeteta prisutni su naravno već i u prvoj stanici, jer i u njoj postoji gibanje. Ali, s pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. Žena će međutim ove pokrete osjetiti tek kasnije. Kada su dijete od 6 tjedana dodirnuli nježnim instrumentom po nosiću ili ustima, vidjelo se da izmiče glavu. 

Refleksi djeteta uočeni su u 6. tjednu. Tada su već snimili EEG. Međutim, poznato je da električna aktivnost postoji u svakoj živoj stanici, pa i u onoj prvoj – zigoti. EKG srca su snimili u 45. danu, iako ono kuca još i mnogo ranije. U osmom tjednu dijete stišće šaku, štuca, budi se i spava. Kada su ga u 9. tjednu dodirnuli po dlanu, ono je skupilo prstiće u šaku. U 10. tjednu otisci prstiju izgledaju kao i u odrasle osobe.
U 11. tjednu dijete je velika kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna. Dr. Liley je zabilježio kamerom kako se dijete u tom uzrastu trza od boli kada su ga dodirivali iglom. Kada su prije dodira iglom nekoliko puta puštali zvučne signale, vidjelo se da je naučilo da poslije zvuka dolazi bol, te se je počimalo trzati već i na sam zvučni signal.

 

Posljedice prekida života nerođenog djeteta

1. Gubitak djeteta.
Svako dijete predstavlja veću vrijednost od svega materijalnog bogatstva na cijelome svijetu.

2. Fizičke posljedice pobačaja na majci: ozljede grlića maternice, probijanje maternice, krvarenje, ozljede crijeva i drugih trbušnih organa majke, upale u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, sepsa (“trovanje krvi”), tromboembolije (krvni ugrušci koji zapnu u žilama), neprohodnost jajovoda, neplodnost, neuredna krvarenja iz maternice, endometrioza, češća pojava izvanmaterničnih trudnoća, ožiljci i suženost grlića maternice, veća učestalost “spontanih” pobačaja, sklonost ranijem porodu, produljenom porođaju, placenti previi, smetnjama trećeg porođajnog doba, atoniji maternice, izoimunizaciji, insuficijenciji posteljice, povišenom perinatalnom mortalitetu. Zbog pobačaja žena postaje sklonija oboljevanju od raka dojke. Naime, žlijezde dojki, koje se množe od početka trudnoće, tek blizu vremena poroda i tijekom dojenja prelaze u zrelu fazu tzv. lobula tipa 3 i 4 od kojih ne nastaje rak. Međutim, prekidom trudnoće, žlijezde, ostanu u nezreloj fazi tipa 1 i 2 i sklone su prelasku u stanice raka.

3. Psihičke posljedice
Majka, otac ako je sudjelovao, farmaceut, doktor, sestra, političar, novinar i ostali ako su podržavali, pomagali ili na drugi način sudjelovali u ubojstvu djeteta, doživljavaju teške psihičke posljedice kao što su npr.: depresija, osjećaj krivnje, žaljenje, nesanice i teški snovi, napadaji uzbuđenja, frustracije, gubitak samopoštovanja, psihička samorazaranja, pojava emotivnih hladnoća i životnog pesimizma, pad motivacije, pojava seksualnih poremećaja. Dolazi i do poremećaja u komuniciranju s drugim ljudima, pa tako i s bračnim drugom i s već rođenom djecom. Znaju se javiti i akutne psihotične reakcije, shizofrene reakcije, afektivna psihoza (depresija, gubitak pamćenja, teškoće u koncentraciji, gubitak interesa za ranije aktivnosti i općenito za ljude, sklonost bolestima ovisnosti, dramatične promjene osobe i sklonost stalnom plakanju.
Trebamo se za sve njih moliti i pomoći im da se ipak vrate dragome Bogu koji uporno čeka na njihovo obraćenje i koji im jedini može dati puninu mira i ozdravljenja.

4. Posljedice na obitelj i društvo. Svaka psihička ili fizička bolest pojedinca odražava se na stanje članova obitelji, pa i šire. Rođena djeca se razočaraju u svojim roditeljima kada saznaju da su oni bratu ili sestri oduzeli život. Pomisle da su možda i sami bili ugroženi u trudnoći od takovih roditelja.
Osim toga, prekidanje života nerođenoj djeci, kontracepcija i sterilizacija su doveli i do strahovitog pada nataliteta. Bilo je slučajeva da se dijete u nekoj ulici nije imalo s kime igrati. Ipak, u posljednje vrijeme, stanje se popravlja. Sve je više onih koji se odriču grijeha i s radošću prihvaćaju djecu. Ona su Božji dar.

5. Oduzimanje života nerođenom djetetu dolazi u sukob s etičkim normama. Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Naš najmanji brat ili sestra je ono malo, tek začeto dijete.
Božja zapovijed glasi: Ne ubij! O detaljima kako su iz Katoličke Crkve izopćeni oni koji su ubili nerođeno dijete, može se naći u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1389).

Prije nego što liječnik dobije u ruke diplomu, on daje ženevsku formulaciju Hipokratove zakletve u kojoj se kaže: “Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začeća…ovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!”
Sabor Hrvatske je 1996. jednoglasno usvojio program demografskog razvitka, kroz kojeg poručuje: “Život čovjeka temeljna je vrijednost našega društva te ga treba štititi od začeća do prirodne smrti. Ta zaštita mora biti moralna, zakonodavna i zdravstvena…Govor i ponašanje osoba trebao bi biti prožet stavom poštovanja prema životu od začeća do prirodne smrti, kao i stavom poštovanja prema ženi, braku i obitelji”. U Hrvatskoj je na snazi odštetni cjenik za preko četiri stotine posebno zaštićenih životinja, po kojemu se predviđa kazna ako se ubije npr. vrapca u jajetu, slavuja u jajetu, ako se uništi šumski mravinjak itd. i to bez obzira da li se želi ili ne želi ove životinje.
Pusti dijete neka živi!

 

Dr. med. Antun Lisec