Prvo čitanje (Iz 55, 10-11)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.« Riječ Gospodnja.

 

Psalam (Ps 65,10-14)
Pripjev: Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.

• Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito.
• Ovako pripremi zemlju: brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.
• Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću.
• Livade se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.

Drugo čitanje (Rim 8,18-23)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja (Mt 4,4b)
Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek.

 

Evanđelje (Mt 13,1-9 (kraća verzija))
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« Riječ Gospodnja.