Svi nosimo iskustvo molitve. Osjećamo potrebu za njom jer nas približava Bogu, uzdiže našu vjeru. Uvjereni smo u učinkovitost molitve. Pri tome mislim na duboko predanje Bogu, a ne na zahvat čarobnim štapićem ili povremenu narudžbu ispunjenih želja.

Osjećamo snagu molitve pogotovo kada molimo u zajedništvu. Kao da je lakše moliti s drugima. Nosi nas vjera okupljene braće i sestara. To su trenutci kada svi imamo povjerenja jedan u drugoga, da će se onaj s moje desne i lijeve strane, prije mene i iza mene moliti za mene, na moju nakanu. Tada iskreno vjerujemo Bogu da će uslišati naš vapaj. To je zagovornička molitva zajednice. Složna zajednica uvijek je osnažena silom Duha Svetoga, koji predvodi molitvu.

Uvjeren sam da su mnogi dolazili k vama sa zamolbom: „pomoli se za mene; pomoli se za moje dijete da ozdravi, pomoli se za mojeg supruga.“ Tada ste se sigurno osjetili potrebnima u Crkvi, u zajednici. Tako ste postali karika u zagovorničkoj molitvi. Tu se sve događa po zagovoru. Isus moli za tebe, ti moliš za druge, a drugi za tebe, i tako u krug. Ovo je predivna razmjena ljubavi i uzajamnog pouzdanja. Divno je osjetiti da netko moli za tebe. Često me dirnu poruke: „prijatelju molim za tebe; Pater, dragi ste mi postim za vas i molim“. Ovo je neopisiv osjećaj kada to kaže osoba, koja se u svojoj ljubavi i potpunoj slobodi odlučila moliti za nekoga bez obzira na poznanstvo ili prijateljstvo.

Ljubav, koja potiče na zagovorničku molitvu u snazi Duha Svetoga dolazi izravno od Isusa. Ona je dokaz odgovornosti za jedinstvo pojedinih udova čitavoga Tijela – Crkve.

Ljubav i jedinstvo te zagovornička molitva, jedan za drugoga, obilježavaju istinite Kristove svjedoke. Oni su Isusovi junaci, koji se ne boje budućnosti jer su sada ujedinjeni s Gospodinom. U Crkvi nitko nije sam. Crkva ne pozna strance. Ovdje su svi doma. Imamo jednoga Oca, kojemu smo važni. Imamo i Isusa, koji neprestano za nas moli. Sve to oživljuje Duh Sveti.

Epizoda o satniku, koji traži od Isusa zdravlje za svoga slugu, snaži našu vjeru. Ovo je prava zagovornička molitva. Iz nje možemo jako puno naučiti. U ovom trenutku sluga je postao njegov prijatelj. On ga jednostavno voli i zato traži kod Isusa ozdravljenje. Satnik u svojoj zagovorničkoj molitvi preuzima na sebe prijateljevu sudbinu. Suosjeća. Sve traži radi njega, a ne radi sebe. Vjeruje. Dopušta da ga Isus pohodi, da uđe u njegovu kuću, obitelj i tako pohodi bolesnika. U jednom trenutku spoznaje da je stranac, a Isus Židov. Židovi su se držali daleko od stanaca-pogana. Pristaje i na tu diskriminaciju. Dovoljna je Isusova riječ, odnosno časna riječ. Učitelj se više ne mora truditi. Isus se svemu tome divi, divi se njegovoj vjeri. Spreman je učiniti sve za satnika koji zagovara za svoga prijatelja.

Svaki put prije pričesti izgovaramo satnikove riječi. Jeso li spreman dopustiti Isusu da uđe pod tvoj krov ili ga držiš izdaleka kao neželjenog gosta? Ne trebamo se bojati njegova pohoda. Molitva mijenja iznutra. Isus i danas liječi i iscjeljuje. Molimo jedan za drugoga. Zagovornička molitva zahtijeva ljubav i spremnost preuzimanja na sebe sudbine drugoga. To je stav potpune predanosti Bogu i bližnjemu. Važno je također strpljenje, koje je plod nade i vjere. Ljubav, nada i vjera su glavni motori zagovorničke molitve. Potrebna je i duboka satnikova poniznost te svjesnost svojih grijeha i slabosti. Zagovornička molitva čini čudesa.

p. Arkadiusz Krasicki, CSSp