Jako me iznenađuje da je glavni lik evanđeoske epizode – ZRNO. Razumijem da može to biti neki junak Napoleonskih ratova ili poznati vojnik Drugog svjetskog rata ili pak zeleni čovječuljak s Marsa, ali da glavni lik bude zrno? To je moguće samo u Božjoj optici. On smatra nešto malo da je veliko i još priča o tome. Više puta u evanđelju Isus govori o zrnu (sinoptici i Ivanovo), o gorušičinom zrnu ili zrnu koje je bačeno u njivu. Od njega Isus čini epopeju – ta se epopeja zove umiranje. Prije svega, usporedi svoj život sa Isusovim životom na zemlji koji je poput zrna koje odumire u zemlji. Onda pogledaj koliku snagu ima Božja riječ.
Isus govori o bačenom zrnu, koje je proletjelo između sijačevih prstiju i palo na tlo. On cijeni to jedno zrno. Tko to od ljudi čuva i traži jedno zrno? Međutim, kod Isusa to jedno „jadno“ zrno postaje likom cijele priče.
Možda se ti i ja pitamo: „Zašto uopće živimo u ovom svijetu?“ Što će sa mnom Bog, zbog čega sam stvoren? Zrno je bačeno na zemlju. Nije stavljeno na madrac i prekriveno dekom, nego bačeno odozgor! Nije bačeno na prijestolje niti na kauč, nego u zemlju. I ta zemlja nije baš prijateljska za zrno jer zrno u njoj odumire. Tu, ispod zemlje, nema karijere. Tu se ništa ne vidi. Osjeća se najčešće patnja.
Umiranje znači umirati svaki dan – na rate. Dan po dan, umireš i gledaš to. Najlakše bilo bi počiniti suicid. Ali ne radi se o tome, nego treba dati svoj život drugima. To znači da mogu posvetiti drugome malo vremena, ne maksimum vremena jer nitko drugi nije za mene Bog, ali toliko koliko mogu i želim kako bi ta osoba postigla vječnost. Tvoj zadatak je ispuniti druge Bogom. To je smisao života. Ali kako mogu ispuniti nekoga nečim ako toga nemam u sebi? Ako u tebi nema onog istinitog zrna, što ćeš dati drugima? Ako u tebi nema Božje riječi, kako ćeš gledati na svoj život i živote drugih? Bez Boga i njegove riječi, ništa nema smisla. Zato pogledajmo sada snagu Božje riječi.
U Mt 13 zrno simbolizira Božju riječ. U njemu se skriva Bog. Prema tome, ako primaš riječ, Bog živi u tebi. Zrno na hebrejskom je Zera, ali i sijač znači Zera. Ukoliko primaš riječ, Bog se nastanjuje u tebi, oplođuje te svojom prisutnošću i tako možeš drugima darovati Boga. Sijač postaje sam zrnom. A čim ti oplođuješ svoj život?
U levitikusu ima zapis kako se ne smije sijati dvije vrste zrna na istom polju, niti koristiti dvije različite vrste, na primjer od lana i od vune. To se čini apsurdnim. Ali nosi dubok sadržaj. Židovi nisu smjeli sijati na polju dvije različite vrste zrna. Tako je i s nama! U tvom životu smije rasti samo jedna vrsta čovjeka, a ne dvije! Nije riječ o narodnosti ili politici, niti emocijama – to će samo umrijeti. Riječ je o tvojem identitetu – o tvojoj pripadnosti Kristu. U njemu svi smo jedan.
Kod Mt 13, sijač na kraju sije četvrti put. Baca zrno na vrlo dobro tlo. I dobiva stostruki plod. Sada je uspjelo. Malo čudno jer je prije bacao zrno „po autocestama i betonu“ i ništa od toga.
Postoji i u Post 26 priča o tome kako je Izak bio u Gerari i tu dobio stostruki plod. Kada je iskopao bunar, došli su Filistejci i zatrpali taj bunar blatom. On ga je iskopao ponovno, ali oni su opet zatrpali ga blatom i pijeskom. Izak je sin Abrahama – oca vjere, upravo na tom mjestu je dobio stostruki plod.
Bunar znači duboka vjera. Izak je postigao vjeru. Vjera je duhovna slika kopanja bunara, ali dolaze Filistejci koji ga napadaju. Oni su slika demona. Zatrpavaju bunar blatom – to znači iskušenja, taština, oholost, požuda. No Izak je kopao dalje, sve dok nije iskopao bunar koji je nazvao Rehobot. On je stalno vodio bitku, a demoni su napadali sve jače.
Ako ne siješ zrna u svojem srcu, tada si nalik svinji koja sama trči pod nož mesaru – pakao. Ali ako siješ Božju riječ u svojem srcu, tada đavao bježi od tebe. Na početku bitke demoni su patuljci, ali kasnije su sve veći! Tada ćeš morati naučiti duhovno odlučivati!
David je izgubio prijestolje nakon grijeha s Bat Shebom. Nikada prije nije gubio bitku. Čak i njegov sin Abšalom, potjerao ga je iz Jeruzalema. David se kajao za grijehe i poslao je dvojicu ljudi u Jeruzalem. Dvojica sinova svećenika Sadoka, Jonatan i Ahimaas, otišli su vidjeti stanje nakon pobune. Kad je Abšalom saznao da su oni stigli, poslao je grupu vojnika kako bi ih ubili. Oni su se sakrili u bunaru u Bahurimu, a jedna je žena nabacala toliko zrnja da se bunar nije vidio. Abšalomova vojska nije vidjela Davidovih izviđača zbog mnoštva zrnja.
Tako je i s nama. Ako ima u nama puno zrnja, to znači Božje riječi, tada ćemo postati nevidljivi za demone. Treba ući u duboki bunar – vjera. Sve do dna bunara, tu teško dolazi đavao. Iako je tamna noć, na sigurnom si.
Božja nam riječ daje snagu. Kopanje bunara, odnosno rast u vjeri moguć je samo kada na tvoj život padne kiša Božje riječi. Ona te oplođuje. Dozvoljava shvatiti tvoj identitet kao kršćanina i čovjeka. Božja te riječ štiti od demona. Oslobađa od kompleksa manje vrijednosti. Daje odgovore zbog čega patnja i svakodnevno umiranje. Uzmi i pojedi Božju riječ kao što su to činili proroci.
