.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus poziva apostole na odmor. Mnogi su dolazili k njima i oni su ih neumorno poučavali. Stoga im Isus kaže da se odmore. Moglo bi se učiniti na prvi pogled da je posrijedi običan odmor koji se inače nudi po cijelome svijetu. Doista, tako su čitanja posložena da se taj odlomak čita u vrijeme kada mnogi odlaze na odmor.

Svi tražimo predah, kao da tijelo i duh više ne mogu. No, Isus poziva svoje učenike na poseban odmor. Poziva ih da odu u osamu. Da pođu sami, jedan po jedan, na samotno mjesto. To nas malo začuđuje jer biti sam na odmoru može biti pomalo nelagodno. Nitko ne želi biti sam. Uvijek se godišnji planira u okviri obitelji, prijatelja. Međutim, Isus kaže drugačije. On  poziva apostole da pođu u pustinju. Ne na more, u planine, nego baš u pustinju. Kakav je to odmor? Pustinja označava sigurnu smrt. Tamo je vrlo vruće i nesigurno i teško je zamisliti da bi netko godišnji odmor provodio na takvom mjestu.

Iz razloga što Isus predlaže to neobično mjesto i neobičan način odmora svojim učenicima, možemo zaključiti da je ipak riječ o nečem drugom. Ima u ovom odlomku tri riječi, koje će nam pomoći shvatiti poruku o savršenom odmoru, koji ne može ponuditi niti jedna turistička agencija. Ne postoji takvo mjesto na svijetu koje bi odgovaralo Isusovim uputama, a koje bi pružilo potpuno zadovoljstvo i odmor.

Prva je riječ jesti (fago). Apostoli su bili toliko zaposleni da nisu imali vremena jesti. Ta je  grčka riječ vrlo specifična. Ona u prijevodu znači više nego samo jesti. Ona se povezuje s oživljenjem, s kušanjem, s blagovanjem. Isus oživljava umrlu Jairovu kćer i nalaže da se njoj dadne jesti (Mk 5,43). Mladić Eutih oživljava kada Pavao lomi i blaguje euharistiju (Dj 20,7-12). Ps 34 poziva nas Kušajte i vidite koliko je dobar Gospodin. To je poziv da upravo jedemo Boga! Uporaba te riječi ukazuje na glad apostola. Bili gladni, ali ne kruha, nego nečeg drugog. To je glad u čovjeku koji umire. To nije fizička glad, nego duhovna. Ona se događa tada kada čovjek umire zbog nedostataka smisla, zbog usamljenosti, nesreće. Svatko poznaje takvu glad. To je glad za ljubavlju koju ništa ne može nadomjestiti niti nasititi.

Druga je riječ odmorite se (anapausasthe). U ovom slučaju nije riječ o pasivnom odmoru: legnite, zaspite, neka vam sve bude ravno. Ne, to nije tako! Tu istu riječ Isus rabi u rečenici: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni ja ću vas odmoriti. Ja ću vas okrijepiti. Naći ćete pokoj dušama vašim (Mt 11,28). To je poseban odmor ponuđen čovjeku koji ima posebne potrebe. Upravo takav odmor treba čovjek. To nije okrjepa samo tijela, nego potpuni odmor i zasićenje svih vrsta gladi u čovjeku. Isusov odmor pruža mir. Isus je mir naš (Ef 2,14).

Treće je riječ osama (samoća – idian). Ta riječ govori također o osobnom odnosu Isusa i Oca. Relacija između Oca i Sina je posebna. Svaki je čovjek pozvan u tu posebnu relaciju Otac – dijete. Ta se riječ rabi također u susretu Isusa s gluhonijemim (Mk 7,33). Njega Isus izuzima i odvodi na stranu u osamu. Tu mu stavlja prst u uši i pljuvačkom maže njegov jezik. To je odraz blizine koji ističe intimu susreta Boga i čovjeka.

Što dakle Isus poručuje? On vidi u nama veliku glad. I nije to glad za kruhom. To je glad za ljubavlju, srećom, mirom. Samo je Isus taj koji može nahraniti. On to čini u vrlo bliskoj relaciji, kada mu pristupamo s vjerom. On želi s nama izmijeniti sveti poljubac. To je euharistija kada dodirujemo svojim ustima njegovo tijelo. To je taj sveti poljubac. Mi trebamo tu blizinu, takvu intimu, trebamo potpuno upoznati Isusa.

Ovaj evanđeoski odlomak nas potiče na jedan neobičan odmor. Isus kaže da se nećemo odmoriti ako ne uđemo u intimnu relaciju sa Njim. Potreba za odmorom nije upitna. No, važno je kako odmor provodimo. Postavimo si pitanje: Tražimo li od Isusa odmor? Najčešće ga tražimo ga na drugim mjestima i od drugih ljudi, ali nikad nismo potpuno odmorni i opušteni. Samo Gospodin nudi trajni mir i beskrajnu radost. Poslije takvoga odmora možemo se vratiti svojim poslovima i novim izazovima kao doista novi ljudi.