Nakon svjetske katastrofe rodio se čovjek koji jedini je vidio. Svi su ostali bili slijepi. Često je govorio svojim sugrađanima da im želi pomoći jer on vidi. Mogli su unaprijediti poslove, pomoći jedan drugome. Mnogi su se mogli spasiti od tragične smrti u provaliji. No nisu ga htjeli poslušati. Dapače, rekli su mu da laže i ubili su ga. Upravo to se dogodilo Isusu. On je govorio o svojem kraljevstvu u koje nikad više neće zakoračiti niti jedna zmija, niti požuda niti jedno bratoubojstvo neće se dogoditi. On je govorio o svojem kraljevstvu u kojem svi će moći vidjeti što je istina. Neće više biti straha niti usamljenosti. Neće više biti ni suza na licu.

U Kristovom kraljevstvu neće biti više grijeha ni smrti. Isus je govorio o kraljevstvu koje se nalazi nadomak ruke, ali malo tko mu je vjerovao. Ljudi su ga ubili. Možda je upravo zato, kada je umirao na križu, sunce nestalo. To je doslovni prijevod te rečenice. Sunce na nebu je nestalo, odnosno pomračilo se kada je umro Kralj nad kraljevima – Sunce s visine – kako o njemu govori Zaharije. Ono što ljudi nisu htjeli priznati učinilo je sunce koje je jednostavno nestalo. Zvuči malo nevjerojatno, kao da je sve skriveno iza neke zavjese. U trenutku Isusove smrti ta se zavjesa rasparala i pristup kraljevstvu je moguć.

Ljudi su ubili Kralja. Kralj je uvijek kralj, i na prijestolju i na križu. U trenutku svoje smrti, on svima oprašta. To je amnestija za sve. Ali tko je to shvatio? No svatko tko želi može prihvatiti kraljevski oprost. Zločinac s desne strane dobro je iskoristio priliku. Sve što je činio u svom životu je bilo vrlo loše. Možemo pretpostavljati da je krao, tukao se, pijančio do iznemoglosti, psovao, kako već to rade takvi ljudi koji vole tamu. I što god još je činio, možemo jedino naslutiti gledajući svoje živote. Međutim, on je bio i buntovnik, kako židovski povjesničar Josip Flavije opisuje ljude koji su umirali na križevima. Upravo taj čovjek, grješan i odbačen, jako je dobro iskoristio svoju životnu šansu. Umro je na križu nedugo nakon Isusa. Ljudski gledajući, nije se ništa spektakularno dogodilo dok je visio na križu. Međutim, dobio je od Isusa obećanje da će još danas biti s njim u njegovom kraljevstvu.

Isus Krist daje nebo svakome, ne samo šansu na nebo, nego cijelo nebo, cijelo svoje kraljevstvo otvara i najvećem grješniku. Ljudi uvijek otpisuju druge oko sebe, ali Krist Kralj ne čini tako. On daje nebo svakome, tako i svoje kraljevstvo nudi svakome koji to traži skrušena srca. Isus ne prihvaća ljudski grijeh i podlost. On nudi put oslobođenja iz svake podlosti i svakoga grijeha. Zločinac je preskočio najveću provaliju između grješnosti i svetosti. On to sam nije mogao. Ne bi to učinio bez Isusa. Odriče se svoje grješnosti, kaje se, prima trpljenje i ulazi u sasvim novu dimenziju svetosti.

Možda misliš da ne možeš preskočiti svoju provaliju između grijeha smrti i svetosti, ali Isus ti nudi pomoćan dlan. Osjećaš se kao da si raspet na križu zbog svega što si prošao u životu. Znaj da je to mjesto i vrijeme kada susrećeš raspetoga Kralja. Možda danas je taj dan kada odlučiš doći pred Kralja i ispovijedati svoje grijehe. Zločincu je bio otpušten svaki grijeh upravo na križu. Nakon nekoliko trenutaka već je bio u kraljevstvu Kralja nad kraljevima. Hoćeš li i ti iskoristi njegovu amnestiju?

Razgovor Isusa i zločinca zbio se u buci glasnih krikova vojnika i rulje koji su se okupili podno križa. Kako je to sve uspio zapisati Luka u evanđelju? Netko je morao čuti taj razgovor. Netko tko jako dobro sluša. Ne propusti šansu koja ti se iznova nudi.