Naviještanje Evanđelja danas prolazi više kroz svjedočanstvo života koje daju „vjerodostojne“ osobe, sposobne govoriti, poput Isusa, jezikom milosrđa, nego kroz riječi – rekao je papa Franjo primivši u audijenciju, 14. listopada, sudionike opće skupštine Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije, koje je predvodio nadbiskup Rino Fisichella.

Znak današnjega stanja papa je Franjo istaknuo na samom kraju govora. Više sam puta spomenuo kako me se u mojoj službi snažno dojmilo kada sam susreo djecu koja se nisu znala niti prekrižiti! U našim gradovima! – istaknuo je Papa. Znak je to sadašnje vjerske nepismenosti koju ne treba komentirati. I u toj je svijesti Sveti Otac govorio o ‘novoj evangelizaciji’, službi koju on vidi u tri točke: u prednosti koju valja dati svjedočenju; hitnoj potrebi izlaska u susret; te u pastoralnom planu usredotočenom na bitnom.

Za svjedočenje su, posebno u ovo doba, potrebni vjerodostojni svjedoci koji Evanđelje čine vidljivim svojim životom, i koji potiču zanimanje za Isusa Krista, za Božju ljepotu. Mnoge su se osobe udaljile od Crkve, ali pogrješno je prebacivati krivnju s jedne strane na drugu – primijetio je papa Franjo te dodao kako, štoviše, ne valja uopće govoriti o krivnji. Ima odgovornosti za to u povijesti Crkve i u njezinim ljudima, ima ih i u nekim ideologijama, a i na pojedincima. Kao djeca Crkve imamo nastaviti put Drugoga vatikanskog sabora, osloboditi se suvišnih i štetnih stvari, lažnih svjetovnih sigurnosti koje opterećuju Crkvu i oštećuju njezino lice. Sveti je Otac potom objasnio kakav ima biti stil naviještanja Evanđelja, a to je onaj koji je Franjo Asiški tražio od svojih redovnika, odnosno, svijetu koji ne poznaje Isusa, ili koji je ravnodušan na Njega, valja govoriti jezikom milosrđa, koji čine geste i ponašanje više nego riječi. Svaki je kršćanin ‘kristofor’, odnosno nositelj Krista, kako su govorili stari Oci – napomenuo je Papa. Tko je susreo Krista, poput Samaritanke na bunaru, ne može za sebe zadržati to iskustvo, nego osjeća želju da ga podijeli, kako bi Krista donio i drugima. Svi bismo se trebali upitati osjećaju li oni koji nas susreću, toplinu vjere u našem životu, vide li na našem licu radost zbog toga što smo susreli Krista! – istaknuo je papa Franjo.

Druga se točka odnosi na odlazak ususret drugima. I tu je papa Franjo ponovno istaknuo jednu od ključnih riječi svojega papinstva, a to je ‘izlazak’. To je poziv kršćanina. Izlaziti prema drugima, razgovarati sa svima, bez obzira imaju li vjere ili ne, i to bez straha i – kako je rekao – ne odričući se svoje pripadnosti. Crkva je pozvana posvuda pobuditi tu nadu, a posebno tamo gdje je ona ugušena teškim životnim prilikama, ponekad nečovječnima, tamo gdje nada ne diše nego se guši.
Potreban je kisik Evanđelja, dah Duha uskrsloga Krista, da ju ponovno upali u srcima. Crkva je kuća na kojoj su vrata uvijek otvorena, i to ne samo zato da svatko u njoj bude prihvaćen, i da udiše ljubav i nadu, nego i zato da mi možemo izići i ponijeti tu ljubav i nadu. Duh Sveti nas potiče da iziđemo izvan svoje ograde, i vodi nas do ljudskih periferija – istaknuo je Papa.
Međutim, put prema periferijama ne podrazumijeva pastoral naslijepo. Crkva neki pastoralni plan ne prepušta slučaju i improvizaciji. Potrebno je zajedničko zalaganje za pastoralni nacrt koji se oslanja na bitno i koji je dobro utvrđen na bitnomu, odnosno na Isusu Kristu – napomenuo je Sveti Otac.

Ne koristi raspršiti se na brojne sporedne ili suvišne stvari, nego se valja usredotočiti na bitnu stvarnost, a to je susret s Kristom, s Njegovim milosrđem, Njegovom ljubavlju, te ljubiti braću kao što je On nas ljubio. Taj susret s Kristom ima biti i klanjanje. Klanjanje, tako rijetko rabljena riječ. Klanjati se Kristu! – istaknuo je Papa te dodao – Taj je nacrt nadahnut kreativnošću i maštom Duha Svetoga, koji nas također potiče da idemo novim putovima, i to hrabro i ne postajući okamina.

Posljednje su Papine misli u govoru bile zahvala katehistima. Njihova je služba dragocjena za novu evangelizaciju – napomenuo je papa Franjo te dodao da je vrlo važno da roditelji budu prvi katehisti, prvi odgajatelji u vjeri, u vlastitoj obitelji, i to svjedočenjem i riječju.

Izvor: hr.radiovaticana