Dar straha Božjeg o kojem ćemo danas govoriti zaključuje niz od sedam darova Duha Svetoga. Što znači imati strah pred Bogom? Znamo dobro da je Bog otac i da nas ljubi i želi naše spasenje i uvijek oprašta, uvijek! Zato nema razloga da ga se bojimo! Strah Božji je, naprotiv, dar Duha Svetoga koji nas podsjeća koliko smo mali pred Bogom i njegovom ljubavlju i da je za naše dobro prepustiti mu se s poniznošću, poštovanjem i pouzdanjem u njegove ruke. To je strah Božji: to prepuštanje dobroti našeg Oca koji nas toliko voli!

Pustimo Isusu da nas povede u zagrljaj njegova Oca

Duh Sveti daje da se osjećamo takvima kakvi zapravo jesmo, to jest malenima, da zauzmemo stav – kojeg Isus toliko preporučuje u evanđelju – onoga koji sve svoje brige i očekivanja stavlja u Boga i osjeća se obavijenim i poduprtim njegovom toplinom i njegovom zaštitom, upravo poput djeteta sa svojim ocem. To nam pomaže dobro shvatiti kako strah Božji u nama poprima oblik poučljivosti, zahvalnosti i hvale, ispunjavajući naše srce nadom. Mnogo puta, naime, ne uspijevamo dokučiti Božji naum i opažamo da mi sami nismo kadri zajamčiti sebi sreću i vječni život. I upravo u iskustvu naših ograničenosti i našega siromaštva Duh nas tješi i pomaže nam osjetiti kako je najvažnije pustiti Isusu da nas povede u zagrljaj njegova Oca.

Strah Božji otvara srca, zahvaljujući njemu postajemo svjesni da je sve dar milosti i da je naša prava snaga jedino u tome da slijedimo Gospodina Isusa i da pustimo Ocu da izlije na nas svoju dobrotu i milosrđe. Moramo otvoriti srce da Božja dobrota i milosrđe dođu u nas, da opraštanje, milosrđe, dobrota, milovanja Oca dođu u nas. Jer mi smo neizmjerno ljubljena djeca.

Strah Božji rađa u nama hrabrost i snagu

Slijediti Gospodina s poniznošću, poučljivošću i poslušnošću jer nas prožima strah Božji ne znači činiti bezvoljno i pasivno, pa čak i s tugom u srcu, već s divljenjem i radošću, radošću djeteta koji prepoznaje da mu Otac pomaže i da ga ljubi. Strah Božji, dakle, ne čini od nas bojažljive, pokorne kršćane, već rađa u nama hrabrost i snagu! To je dar kojim postajemo uvjereni, oduševljeni kršćani, koji se ne pokoravaju Gospodinu iz straha, već zato jer su ganuti i osvojeni njegovom ljubavlju.

Dar straha Božjega je također “alarm” koji upozorava na ustrajavanje u grijehu. Kada neka osoba živi u zlu, kada pogrđuje Boga, kada izrabljuje druge, kada okrutno postupa s drugima, kada živi samo za novac, za ispraznost ili moć ili oholost, tada nas sveti strah Božji upozorava: “Oprez, sa svom tom moći, sa svim tim novcem, sa svom tom ohološću, sa svom tom ispraznošću nećeš biti sretan”. Nitko ne može sa sobom ponijeti u onostranost ni novac ni moć ni ispraznost ni oholost: ništa! Možemo samo ponijeti ljubav koju nam Bog Otac daje, Božja milovanja koja prihvatimo i primimo s ljubavlju. I možemo tamo ponijeti ono što smo učinili za druge.

Tu mislim primjerice na osobe koje imaju odgovornosti nad drugima i predaju se korupciji: ali zar vi mislite da će korumpirana osoba biti sretna na drugom svijetu? Ne! Sav plod njezine korumpiranosti iskvario je njezino srce i teško njoj kada dođe pred Gospodina. Tu mislim na one koji žive od trgovine ljudima i ropskog rada: mislite li da ljudi koji trguje ljudima, koji iskorištavaju ljude ropskim radom imaju u srcu Božje ljubavi? Ne! Nemaju straha Božjega. I nisu sretni: to nikako.

Mislim na one koji proizvode oružja zato da raspiruju ratove… Ali zamislite, koja je to vrsta posla! Siguran sam da ako sada postavim pitanje: koliki su od vas trgovci oružjem? Nitko, nitko: jer oni ne dolaze čuti Božju riječ. Oni proizvode smrt, oni su trgovci smrću, oni prodaju smrt. Neka im strah Božji pomogne shvatiti da će jednom sve skončati i da će morati položiti račun Bogu.

Molimo od Gospodina milost da pridružimo svoj glas glasu siromašnih, kako bismo prihvatili dar straha Božjega i da možemo, zajedno s njima, prepoznati da smo obavijeni ljubavlju i milosrđem Boga, koji je naš Otac, naša tata.