Središte kateheze ponovno su bila Djela apostolska i put Evanđelja koji je kroz svijet vodio Pavao. Papa je pročitao 18. poglavlje koje govori o tom neumornom evangelizatoru koji je iz Atene stigao u kozmopolitski Korint. U njemu je našao smještaj i posao u kući Akvile i Priscile, židovskoga bračnog para. Oni su također bili tuđinci, jer su bili primorani preseliti se iz Rima slijedom odredbe cara Klaudija koji je naredio protjerivanje svih Židova.

Židovski je narod mnogo trpio u povijesti. Bio je protjerivan i proganjan… I u prošlom smo stoljeću vidjeli mnogo okrutnosti koje su počinjene židovskom narodu i svi smo bili uvjereni da je to završilo. Ali i danas, tu i tamo ponovno se počinje pojavljivati običaj proganjanja Židova. Braćo i sestre, to nije ni ljudski ni kršćanski. Židovi su naša braća! I ne smiju se progoniti – dodao je Papa na unaprijed pripremljeni tekst.

U supružnicima Akvili i Priscili, koji su bili u službi kršćanske zajednice koja se rađala u Korintu, nalazi se slika brojnih laika zauzetih u evangeliziranju, u davanju Gospodinovoj riječi dubokih korijena u svijetu, te u zaštiti brojnih progonjenih. Njihov je dom poseban. On je prije svega mjesto na kojemu se primjenjuje „kršćanska umjetnost gostoprimstva“, zahvaljujući srcu punom vjere u Boga i velikodušnom u davanju prostora tuđincu.

Ta ih njihova osjetljivost vodi do odvajanja od sebe da bi stavili u praksu „kršćansku umjetnost gostoljubivosti“ te otvorili vrata svojega doma kako bi primili apostola Pavla. Na taj način ne primaju samo evangelizatora, nego i navještaj koji on nosi sa sobom – Kristovo evanđelje koje je Božja snaga za spas svih koji vjeruju. Od tog se trenutka njihov dom ispunja mirisom žive Riječi koja oživljuje srca – napomenuo je Papa.

Međutim, Akvila i Priscila ne dijele velikodušno s Pavlom samo fizički prostor. I oni su, kao apostol, izrađivači šatorā; to je manualni rad koji Pavao smatra povlaštenim mjestom kršćanskoga svjedočenja, te ispravnim načinom za izdržavanje ne opterećujući druge. Tako njihov dom postaje „domus ecclesiae“, kuća Crkve, mjesto slušanja Riječi Božje i slavljenja euharistije, otvorenih vrata za braću i sestre u Kristu. I danas se kršćani u nekim zemljama, u kojima nema vjerske slobode i slobode kršćana, okupljaju u nekoj kući, pomalo skriveni, kako bi molili i slavili euharistiju. I danas ima takvih kuća, takvih obitelji koje postaju hram za euharistiju – istaknuo je papa Franjo.

Taj je bračni par uvijek ostao u Pavlovu srcu. Doista, kada su zajedno napustili Korint te otišli u Efez, a potom u Rim, njihov je dom i dalje bio „mjesto za katehezu“. Stoga ih Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima pozdravlja kao svoje „suradnike u Kristu Isusu“, te im zahvaljuje zato što su riskirali život da bi ga spasili, kako se i danas događa – dodao je Papa – u brojnim obiteljima koje u vrijeme progona stavljaju u opasnost svoju glavu kako bi sakrili progonjene.

Na taj uzor bračnoga života, kakav je bio onaj Akvile i Priscile, Papa je upozorio bračne parove, ali i sve laike. Oni su, naime, odgovorni, u službi su zajednice, te zauzeti u evangelizaciji koja je Gospodinovu Riječ donijela do nas. Vi, laici, po svojemu ste krštenju odgovorni u prenošenju vjere. U tomu su se zauzimale brojne obitelji, ti bračni parovi, te kršćanske zajednice, vjernici laici koji su pružili „plodno tlo“ za rast vjere. Lijepa je ta rečenica pape Benedikta XVI.: laici pružaju plodno tlo za rast vjere – ponovio je papa Franjo.

Molimo Oca, koji je odlučio od bračnoga para napraviti svoj pravi živi kip da izlije svojega Duha na sve kršćanske bračne parove kako bi, po primjeru Akvile i Priscile, znali otvoriti vrata svojih srdaca Kristu i braći te kako bi svoj dom pretvorili u kućne crkve – rekao je Papa posebno se obraćajući mladencima koje je pritom upozorio da po svojemu pozivu trebaju biti pravi živi kip.

Pozdravljajući na kraju audijencije prisutne hodočasnike na različitim jezicima, Papa je posebne misli upravio Burkini Faso, ponovno pogođenoj nasiljem. Osim toga, pozvao je sve da se mole za njegovo sljedeće putovanje u Tajland i Japan, na koje će poći 19. studenog, da Gospodin – kako je rekao – tim narodima koje će posjetiti udijeli obilate darove milosti.