Dobar pastir i dobar kršćanin, zaključio je Papa, uvijek izlazi iz sebe na putu prema Bogu, u molitvi, u klanjanju; ali i kako bi drugima donio poruku spasenja. Dobar pastir i dobar kršćanin zna što znači nježnost. „Farizeji i pismoznanci to nisu znali“; „nisu znali što znači uzeti ovcu na ramena“ kako bi ju „vratili na njezino mjesto“ – rekao je Sveti Otac te zaključio: „Ti ljudi nisu znali što je radost poruka je pape Franje na jutarnjoj misi u Domu sv. Marta.
U današnjem evanđeoskom odlomku, Isus izriče dvije prispodobe: o izgubljenoj ovci te izgubljenoj drahmi, kao odgovor na mrmljanje farizeja i pismoznanaca što „prima grešnike i blaguje s njima“. „To je bio pravi skandal u ono vrijeme“, kazao je Sveti Otac, „Ali Isus je došao kako bi tražio one koji su se bili udaljili od Gospodina.“ Dvije prispodobe koje je izrekao „daju nam vidjeti kakvo je Božje srce. Bog se ne zaustavlja, ne ide samo do određene točke, Bog ide skroz do dna, do granica.“ – rekao je Papa. Farizeji i pismoznanci se su se pak zaustavljali „na pola puta. Njima je bilo važno da je omjer dobitka i gubitka bio više ili manje povoljan“ – ali to nije po Božjoj misli, jer on je Otac i u spasenju ide do granica.„Žalostan je to pastir koji otvori vrata Crkve i ostane tamo čekajući“ – rekao je papa Franjo – „Žalostan je to kršćanin koji ne osjeća iznutra – u svome srcu – potrebu, nužnost ići i reći drugima kako je Gospodin dobar. Ali koliko je izobličenja u srcima ljudi koji se drže pravednima, poput onih pismoznanaca i farizeja. Oni nisu htjeli zaprljati ruke [u ophođenju] s grješnicima.“
„Biti polovičan pastir je porazno“ – rekao je potom Papa. „Pastir treba imati Božje srce, ići sve do granica“. „Istinski pastir, istinski kršćanin ima taj unutarnji žar: da nitko ne bude izgubljen. I zbog toga se ne boji zaprljati ruke“ te „riskira svoj život, riskira svoj dobar glas, riskira izgubiti svoj komoditet, svoj status, a možda i riskira izgubiti crkvenu karijeru“ – ali je dobar pastir, naglasio je papa Franjo, podsjećajući kako se ni Sin Božji nije držao svojega, već se potpuno predao. „Zapamtite to: polovični pastiri – ne, nikada! Polovični kršćani – nikada!“
Dobar pastir i dobar kršćanin, zaključio je Papa, uvijek izlazi iz sebe na putu prema Bogu, u molitvi, u klanjanju; ali i kako bi drugima donio poruku spasenja. Dobar pastir i dobar kršćanin zna što znači nježnost. „Farizeji i pismoznanci to nisu znali“; „nisu znali što znači uzeti ovcu na ramena“ kako bi ju „vratili na njezino mjesto“ – rekao je Sveti Otac te zaključio: „Ti ljudi nisu znali što je radost. Polovični pastir i kršćanin možda zna za zabavu, za smirenost, za određeni mir, ali ne radost – onu radost koja je u nebesima“, „radost koja dolazi iz samog Očevog srca“ i spašava Božji narod. „To je tako lijepo; ne bojati se ocrnjivanja zbog toga što idemo i pronalazimo braću i sestre koji su se udaljili od Gospodina. Molimo tu milost za svakoga od nas i za našu Majku, Svetu Crkvu“ – kazao je na koncu papa Franjo.
Izvor: Radio Vatikan
