Nakon što smo vidjeli i analizirali glavne simptome postabortivnog sindroma i neuspješne obrambene mehanizme da  donesu traženi mir duši žene koja ja pristala na pobačaj, donosimo sada učinkovitu terapiju koja je  interdisciplinarne naravi: psihološka i duhovna:

1. Ponovno proživljavanje pobačaja

Liječenje postabortivnog sindroma može započeti tek onda kad su snažni osjećaji straha, bijesa, krivnje i tuge povezani s pobačajem opet svježi u svijesti žene koja je počinila pobačaj.

2. Tugovanje za gubitkom pobačenog djeteta

Žena treba dovesti u svijest potisnutu tugu i sada emocionalno rasteretiti svoju psihu proživljavajući duboko i oplakujući gubitak pobačenog djeteta. Važno je da žena nakon pobačaja shvati i prihvati kako je bio okončan život pravog ljudskog bića.

3. Oprost

3.1. Božji oprost

Papa Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium Vitae s pravom tvrdi kako žena koja je učinila pobačaj, mora najprije osjetiti Božje oproštenje da bi mogla oprostiti sebi i drugima koji su sudjelovali u činu pobačaja. Osoba koja želi pomoći ženi koja je učinila pobačaj treba je dovesti do toga da shvati kako je Bog, naš dobri Otac nebeski sve od izvršenja pobačaja strpljivo čekao da mu se vrate sve osobe koje su sudjelovale u izvršenju pobačaja i da prihvate njegovo oproštenje. Kad to shvati, većina osoba koje su počinile pobačaj roni suze od radosnog ozdravljenja i to je najbolja priprema za sakramenat pomirenja u kojem se osoba oslobađa krivnje i prima Božje oproštenje.

3.2 Djetetovo oproštenje

Nakon što je dobila Božje oproštenje, terapeut potiče ženu da zamoli svoje dijete da joj oprosti za pobačaj. Svrha je ovog čina da izlječenja da se napuste sve slike djeteta koje stoji uz Boga i pruža optužujući prst prema zemlji. Poželjna je ona slika djeteta koje oprašta i živi u ljubavi Božje prisutnosti. Dobro je da žena napiše pismo svome pobačenom djetetu i zamoli ga za oproštenje.

3.3 Oprost sebi i drugima

Opraštajući sebi i drugima, žena se oslobađa nagomilane mržnje prema sebi i drugima koji su je nagovarali na pobačaj. Posebno je važno da žena oprosti sebi. Mnoge se žene stalno podsvjesno kažžnjavaju te se osjećaju nedostojnima bilo kakve radosti, mira ili sreće u životu.

3.4 Svojevoljna pokora

Dobro je da osoba sama sebi nametne neku pokoru kojom će dati Bogu zadovoljštinu za zločin koji je počinila te i na taj način olakšati sebi patnju zbog učinjenog pobačaja.

Djelotvornost terapije

Osoba poslije pobačaja može biti uvjerena u izlječenje ukolikoje sposobna prihvatiti odgovornost za svoj udio u pobačaju;može iskreno govoriti o svom pobačaju kad je za to prilika, ali ne pod nekom prisilomjer je sada prihvatila potpuno i bezuvjetno Božje oproštenje. Budući da je povjerovala u Božje oprooštenje, ona sada može i sebi oprostiti što je to učinili te odlučiti živjeti punim životom, unatoč svojoj prošloj grešnoj odluci. Osoba poslije pobačaja može biti uvjerena u izlječenje ukolikoje iskazala razumijevanje i opraštanjetakođer ostalima koji su sudjelovali u toj odluci. Žena sada osjeća pomirenje sa svojim pobačenim čedom, željno iščekujući dan kad će se s njim opet sjediniti.„Premda je osoba doživjela ozdravljenje, najvjerojatnije će tu i tamo osjećati žaljenje ili bol zbog počinjenog pobačaja. Nerealno je očekivati da u ženi koja je duboko žalila neće nikada iskrsnuti bolna sjećanja na njezin gubitak“. U svakom slučaju dobro je da žene koje su učinile pobačaj i pokajale se za taj čin, te dobile Božje oproštenje i pomirenje, često puta ponavljaju u sebi biblijske  riječi: „Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna”. (Iz 1,18). Što budu više vjerovale u tu istinu, doživljavat će veći mir u svojoj ranjenoj duši.

P. Mijo Nikić