Fenomen počivanja u Duhu je prisutan u katoličkim i protestantskim pentekostalnim krugovima. To je dar Duha Svetoga. Duh Sveti želi u nama nešto napraviti i njegovo je djelovanje katkada tako snažno da klonemo tj. padnemo. Taj fenomen bi se mogao opisati ovako: kad se moli za neke osobe, uz polaganje ruku, dogodi se da one padnu na tlo i često ostanu kroz neko vrijeme u nekoj vrsti zanosa. Otac Ralph DiOrio komentira počivanje u Duhu kao dio dara ozdravljenja, izravan dodir našeg najdubljeg bića s puninom Božje ljubavi i mira.

O počivanju u Duhu se kod nas zna i zato, uz pozitivna, postoje i negativna mišljenja. Oni koji nisu doživjeli osobno iskustvo počivanja, govore o toj pojavi vrlo kritički, dok oni koji su ga doživjeli, hvale ga na sva usta. To je samo jedan od načina na koji Duh Sveti djeluje. I to nije najvažniji način.

 

 

Papa Pavao VI. zadužio je kardinala Suenensa za karizmatski pokret. Tome kardinalu imamo zahvaliti za dobre teološke teme karizmatskog pokreta. On je studirao obnovu u Duhu i pisao o njezinim elementima i karakteristikama. U šestom poglavlju knjige ”Duh Sveti – životni dah crkve” kardinal Suenens govori pozitivno o fenomenu počivanja u Duhu te nabraja različite nazive kao npr. počivati u Duhu, padati u Duhu, (najčešće unatrag) pasti pod silom Božjom, klonuće, ležanje, kolabiranje, potpuno opuštanje, usnuti u Duhu, Božji dodir, biti pokošen Duhom, biti zahvaćen Duhom, pasti pred Gospodinom, biti preplavljen Duhom, slatko nasilje, blagoslov. Svi su ovi termini povezani sa djelovanjem Duha Svetoga. Ja se koristim obično terminom počivanje u Duhu jer je ovaj naziv najbliži Katoličkoj obnovi u Duhu.

 

Što kaže Biblija o počivanju u Duhu?

            Slijedeći Biblijski primjeri govore o događanjima koji su nalik fenomenu počivanja u Duhu.        ”Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak, pun jeze” (Post 15,12). Prorok Ezekijel (43,3) ovako piše: ”To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše. A prorok Danijel (10,7-9) opisuje svoj susret sa živim Bogom ovako ”Jedini ja, Danijel, gledah ovo viđenje … Začuh glas njegovih riječi i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju”. U getsemanskom vrtu vojnici su pali na leđa kad im se Isus obratio riječima (Iv 18,16). Kod Isusovog preobraženja na gori Taboru učenici padoše ničice i silno se prestrašiše (Mt 17,6). Evanđelist Matej nam govori da su vojnici prestrašeni pali pred uskrslim Gospodinom kao mrtvi (Mt 28,4). Sveti Ivan na Patmosu opisuje svoje viđenje: ”Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i reče mi: Nemoj se bojati!” (Otkr 1,17), I Saul je pao na zemlju s konja pred Damaskom u trenutku svoga obraćenja (Dj 9,4).

 

Moja osobna iskustva

Na duhovnoj obnovi u Sarajevu koju je vodio vlč. otac ddr. Sci. Rufus Pereira prvi put sam počivao u Duhu. Kao sastavni dio duhovne obnove bilo je i polaganje ruku na one koji su željeli. Prije nego što ću doći na red za molitvu, imao sam mali strah. Položio je ruke na moju glavu, i ja sam pao. Dok sam ležao, nisam imao nikakve vizije, niti sam doživio neko posebno mistično iskustvo. Čuo sam pjesme koje su pjevali, ali mi se nije ustajalo. Osjetio sam Božju blizinu, radost i duševni mir. Kad sam ustao, osjećao sam se lagano i rasterećeno. Poslije me je o. Rufus pozvao da molim za druge. Osjećao sam se nedostojnim, ali sam prihvatio njegov poziv. Na moje veliko iznenađenje, dok sam molio za narod polažući na njih ruke, većina od njih je pala na zemlju. Bio sam jako sretan i radostan zbog toga. Kroz glavu mi je strujala misao:

– Isus je Živ! Isus je živ!

Zahvaljivao sam Bogu što sam svećenik. Od toga dana redovito molim nad ljudima. U zadnjih osam godina položio sa ruke na stotine tisuća ljudi i većina od njih je počivala u Duhu. Vidio sam mnoge da su pali u Duhu prije nego što bi im prišao ili su pali kad sam prošao pokraj njih. Za vrijeme dok sam čitao evanđelje, neki su padali u Duhu, ili kad sam poškropio osobu blagoslovljenom vodom. Mnogi su pali za vrijeme propovijedi, klanjanja pred Presvetim sakramentom ili nakon primanja svete pričesti. Neki su pali dok sam molio za njih preko telefona. Udaljenost nije bila prepreka.

                Moje iskustvo nije usamljeno. Slično bi mogli reći mnogi drugi koji su se odazvali Božjem pozivu i svoj dar liječenja stavili u službu bolesnih prenoseći Radosnu vijest da je Isus živ ia da djeluje po nama, i da Duh Sveti radi u nama dok u Njemu počivamo ne samo duhom, nego i tijelom.

 

Kako se ljudi osjećaju dok počivaju u Duhu

            Čovjek koji počiva u Duhu potpuno je svjestan svega, čuje pjesme, glasove. Kao da ga Gospodin uspava ili mu dade ”duhovnu anesteziju”. Počivajući u Duhu, osoba je intenzivno usmjerena na Gospodina. Netko počiva u Duhu stojeći ili sjedeći, a netko padne. To nije ni nesvijest ni spavanje ni hipnoza. Neki čuju zvukove oko njih, većina osjeća da može ustati, ali to ne žele, drugi čuju glasove ili vide Isusa u svjetlosti, nekima Gospodin govori poruku za njihov život ili im pokaže ono što još nisu njemu predali. Zna se dogoditi da osobe plaču ili se tresu ili  se počnu smijati. Mnogi su svjedočili da su u trenutku počivanja osjetili kao električnu struju u svome tijelu, vatru, trnce i toplinu u rukama. Evo nekoliko svjedočanstava o onome što se događa kod počivanja u Duhu.

 

Osobno sam samo jednom ”pala u Duhu” i to prije dva dana u Tišini po molitvi  polaganja ruku… Osjetila sam da me Duh Sveti ispunio, ja sam doslovce samo ”pala”, kao da me neka sila odgurnula. Možda sam minutu ležala, nisam se mogla odmah ustati, ali sam sve čula oko sebe, bila sam prisutna. Ali cijeli taj susret bio je prelijep i Duh Sveti se osjeća u zraku, osjetiš da je Isus tamo, predivno! Antonija

 

”silna su djela Gospodnja, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube” (Ps 111,12)

Ja sam to počivanje u Duhu doživjela već tri puta! 2 puta u karizmatskoj molitvenoj zajednici koju posjećujem i jedanput na seminaru kod velečasnog Sudca! I zaista, tako mi je drago i zahvaljujem Bogu na tome što sam to mogla osjetiti. Iako mi je prvi put kad sam počivala u Duhu bio najsnažnije i najviše sam počivala. To je jedan osjećaj koji teško mogu objasnit ljudima koji me ispituju, je to zaista za mene nešto posebno, zaista osjećaš toliku Isusovu prisutnost i to je prekrasno!

 

”… raspiri Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku” (2 Tim 1,6)

Prvi put sam počivala u Duhu u Taboru (Samobor), a onda kod fra Ive više puta u Tolisi i u Grubišnom polju. Bilo je fenomenalno. Sjećam se kad je fra Ivo jednom držao ruke nad mojom glavom, skrenuo pogled i opet me pogledao, a meni su se noge jednostavno odsjekle i odmah se našla dolje na podu na nekih 10-15 min. I bubrezi mi se nisu prehladili. Jedan detalj kod mene je, da mi uz sve to oči redovito trepere neuobičajeno brzo. Napominjem da se osoba može ustati svakog trenutka, ali dolje što osjeća je lakoća, blaženi mir, poseban doživljaj Božje prisutnosti u kojoj dobivaš velike milosti, ozdravljenje, oslobođenje.

 

Koje su psihološke prepreke počivanja u Duhu

            Vjerujem da svi mogu doživjeti predivno iskustvo počivanja u Duhu. Neki ne dožive jer su zatvoreni, u grču ili svoju vjeru doživljavaju na intelektualnoj razini. Neki nisu duhovno pripremljeni niti raspoloženi za Božji dodir.

            U knjizi Počivanje u Duhu otac DeGrandis govori o nekim zaprekama počivanju u Duhu. One uključuju: skeptičan stav, intelektualni pristup vjeri, strah od nepoznatog, starah od pada, strah od nesvjestice, strah od gubitka nadzora, pomanjkanje želje, strah od Božje blizine, strah od predanja, tjelesne poteškoće (npr. epileptični napadi) pomanjkanje pouzdanja u Boga, osjećaj nevrijednosti, strah od mističnog iskustva, trudnoća (strah od povrede nerođenog djeteta). Dodao bih da mnogi ne dožive ovo predivno iskustvo zbog ljudskog obzira: ”što će svijet reći ako padnem.”

 

Koji su plodovi počivanja u Duhu

            Vidio sam brojana fizička ozdravljenja i oslobođenja od zlih duhova prigodom počivanja u Duhu. Tijekom počivanja u Duhu događaju se i mnoga druga ozdravljenja na duševnoj razini, liječenje unutarnjih rana, obraćenja. Neki su doživjeli milost ponovne ljubavi prema molitvi, obitelji, bračnom drugu, slavljenu Boga. Neki dobiju dar pokajanja za grijehe ili dar opraštanja drugima. Vlč. Rufus govori da je počivanje u Duhu Božji ”prečac za iscjeljenje”, tj. tada Gospodin liječi bolne unutarnje rane iz djetinjstva. Iskustvo koje prati počivanje u Duhu jest dar molitve u jezicima ili osoba doživi krštenje u Duhu tj. po prvi put susreće Isusa Krista živoga. Pojedini ljudi pri počivanju ne ozdrave već samo osjet unutarnji mir i sjedinjenje s Gospodinom. Milijuni ljudi su iskusili blagodat počivanja u Duhu. Uvijek treba imati ma umu da ima i onih koji traže počivanje  Duhu zbog senzacionalizma, a ne žele se obratiti. Počivanje u Duhu ne smije biti važnije od sakramenta i Mise. prigodom molitava za one koji žele počivati bitno je osigurati prostor gdje nema buke niti ometanja.

 

Ovaj tekst je izvadak iz knjige “Molitvom do zdravlja” – fra Ive Pavića.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com