Pripovijeda Bonomelli, da je neki američki liječnik silno volio znanost, i jednom je ulovio u šumi dvije otrovne zmije s nakanom da ih preda kao dar zoološkom vrtu u Parizu. Držao je blizu sebe te otrovne zmije zatvorene u jednoj staklenoj posudi.

Jedne ljetne večeri, liječnik se je nalazio u svojoj radnoj sobi zajedno sa svojom jedinom kćerkom, koju je neizmjerno volio. Na stolu bijaše staklena posuda, u kojoj su bile zmije. Najednom kroz otvoreni prozor uđe veliki šišmiš, koji oblijetajući, dotakne se svijeće, koja pade na posudu u kojoj su bile zmije. Najednom se čuje krik. To bijaše njegove kćerke, koja je osjetila neki ugriz na nozi. Otac je bio izvan sebe, zmija, koja je izišla iz posude, ugrizla je njegovu jedinu kćer, koja za 20 minuta bijaše mrtva.

Koliko puta roditelji bezbrižno pružaju dušama svoje djece otrov, puštajući ih da čitaju svakojake knjige, koje su zmijski otrov za njihove mlade duše!

Ovo je izvadak iz knjige “Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju – fra petra Ljubičića”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com