Dok je Isus to govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« (Lk 11, 27)

Današnja Božja riječ nam govori koliko je važno da majke pripreme svoje utrobu za blagoslovljeno potomstvo i da im u tome pomognu njihovi muževi. Koji to roditelj ne želi blagoslov i dobro svojoj djeci? Ali ako to zaista želi onda im roditelj mora osigurati startno mjesto njihovoga blagoslova.

Majko pripremaš li svoju utrobu da bude blagoslov tvojoj djeci?

Nekad se za trudnu ženu često koristio izraz “u blagoslovljenom je stanju”. Zašto se u ovo naše vrijeme sve rjeđe čuje taj tako važan i tako snažan prikaz trudnoće? Ostavljam vam za razmišljanje da sami odgovorite na ovo pitanje.

Mi idemo dalje u povezanosti s tim izrazom, ali u posve suprotnom smislu. Naime, kad trudnoća nije prolazila u blagoslovljenom stanju za djetešce pod srcem majke, jer se uopće nije razmišljalo o važnosti izlaganja trudnoće blagoslovu.

Tako neke osobe nose teška trpljenja još iz majčine utrobe iz više razloga. Jedan razlog može biti taj što je začeće bilo neželjeno, te je majka kad je saznala da je trudna bila jako žalosna i nesretna zbog toga. U povezanosti s tim, neke su majke razmišljale o pobačaju i čak bile blizu njegova izvršenja. Neke su trudnoće bile u utorbama majki koje su već imale i više pobačaja. Ili je možda majka dotične trudnice činila pobačaje, ili je bilo pobačaja od strane bake, prabake ili nekoga tako bliske krvne povezanosti. Neke su majke u trudnoći bile izložene strahovima, svađama, čak i nasilju. U povezanost s time neke su majke skoro cijelu trudnoću plakale i zbog toga u stalnom grču i osjećaju nesigurnosti. Neke trudnoće su bile izložene teškim psovkama i proklinjanjima. Neke su majke zatvorene životu, te su zbog toga u sebi često i nesvjesno žalosne. Nekim trudnoćama prethodio je život u grijesima bludnosti gdje se sprječavalo začeće koristeći se raznim sredstvima protiv začeća kao što su razne pilule ili spirale. U povezanost s tim neke su osobe (bilo otac, bilo majka) prije začeća djeteta griješile s više partnera. Neke osobe su se preizazovno oblačile te su od sebe tako činile objekt požude, ili su se odavale prostituciji ili promiskuitetnom životu. Zatim je u povezanosti s tim pornografija, pa čak i pristajanje na razne vrste nastranih i protunaravnih grijeha. Neke trudnoće su se dogodile iz požude a ne iz ljubavi osoba, ili u pijanstvu ili drogiranosti. Neke trudnoće su bile izložene okultnom, magijskom utjecaju ili se sama osoba time bavila i bila praznovjerna. Netko je možda (otac ili majka, baka ili djed) bio otpadnik od vjere, ili gorljivi bezbožnik, član neke bezbožne ideologije, ili je bio ubojica, zločinac. Nekome je novac bio bog, ili je bio lopov, pljačkao sirotinju, otimao tuđe… Trudnoće kod takvih i sličnih osoba mogu ostaviti teške posljedice po dijete koje će se roditi ili po djecu do trećeg ili četvrtog koljena. Dok se god ne dogodi istinsko obraćenje u dotičnim obiteljima gdje se gore navedeno činilo ne može se na dubinski način ni realizirati izraz „blagoslovljeno stanje“.

Za blagoslovljeno stanje mora biti pod blagoslovom utroba majke u kojoj će se djetešce začeti i rasti devet mjeseci. S obzirom na ozračje svijeta u kojem živimo mnogi se niti ne pripremaju za „blagoslovljeno stanje“. Sve je više onih koji žive skupa prije braka i kojima je to postalo normalno (i još se čude zašto se ne mogu ispovijediti ni primiti pričest: a upravo to govori o ozbiljnosti grešnog stanja u kojem žive). Kako takvi mogu očekivati blagoslov za djecu koja će im se roditi ako su majke od svojih utroba načinile mjesto za probu, a ne svetištem za Božji blagoslov djetešcu koje će se ondje začeti i boraviti.

Utroba svake majke trebala bi biti svetište u koje s djetešcem boravi sami Bog koji mu daje dah života. Samo ako se računa na Boga koji ondje boravi onda je to zaista istinski „blagoslovljeno stanje“.
Zazivajmo što češće blagoslov na utrobe majki i na djecu koja su rođena i koja će se roditi!

Dok je Isus to govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« (Lk 11, 27)