Što znači oprostiti? Opraštajući liječimo druge i sebe. Bog nama ne će oprostiti, ako mi ne oprostimo jedni drugima!
Koje su posljedice duha nepraštanja?

Svećenik posjetio teškoga bolesnika i pitao ga: „Hoćeš li oprostiti svima ako nešto imaju protiv Tebe…?“ – „Hoću, svima opraštam sve, samo ne Ivanu koji me je previše uvrijedio!“ – „Pred Bogom nema iznimke, ako umreš, a ne oprostiš, bit će ti prekasno!“ 

– „Ako moram umrijeti, oprosti ću i njemu! Ako mi bude bolje, tada sve ostaje po starom!“ – „Prijatelju, to nije iskreno oproštenje, od srca!“

Da nam bude posve jasno u čemu se sastoji pravo praštanje, Isus se služi jednim primje-rom!

Neki je bogataš imao dužnika koji mu je dugovao velike mi¬lijune novca: 10.000 talenata = 10 milijuna eura ili 20 milijuna njem. maraka.
Dužnik to nije mogao vratiti sve da je sve svoje prodao. Kumi moli, plače, zaklinje bogataša da se još strpi, da ga pričeka.

Kralju se smilio taj jadnik. Misli u sebi: i da čekam ne znam koliko, nema mi odakle vratiti. Veli dužniku; hajde, nemoj plakati, neka ti bude sve oprošteno. Ne moraš mi vratiti ni kune sav ti dug brišem. Pođi kući, djeci i reci im da se i oni i ti ne trebate bojati za budućnost.
Dužnik iznenađen i sav radostan vrati se kući. Idući putem, odjednom mu se radost pore-meti. Susreo je svoga susjeda koji mu je dugovao nešto malo: 10 eura, (20 DM).
Zgrabi ga za vrat: ili odmah plati dug ili ću sve tvoje prodati. Susjed ga ljubazno zamoli, kao što je on malo prije molio gospodara: da se strpi i malo pričeka, sve će mu vratiti.

Badava molbe. Bacio je svoga susjeda u tamnicu dok se novac ne stvori. Drugi su čuli sve kako je bilo i odmah to javiše gospodaru.

Zovne ga preda se. Veli mu: Stid te i sram bilo, hrđo i kukavice. Kada sam ja tebi oprostio onoliki dug jer si me molio, zar nisi i ti trebao oprostiti svom susjedu dug kad je te molio. E sad ćeš u tamnicu dok si živ.

Isus donosi ovaj primjer da nas pouči kakav je Božji postupak. Uvrijedili smo Boga mnogo puta: mišlju, riječima, djelom i propustom. Molili smo ga, oprostio nam je u ispovijedi.
I kad Bog nama oprašta, očekuje da ćemo i mi oprostiti onima koji su nas uvrijedili. Ako nećemo, valjda smo razumjeli što Isus kaže, čeka nas onda ono što je doživio onaj nemilosrdni dužnik.

Nije lako govoriti o opraštanju. Svi manje-više priznaju, praštanje je nešto najteže u ljudskom životu. Lako ga je zahtijevati, teško ga je u životu prakticirati. Jasno nam je kako ne možemo biti radosni, sretni i zadovoljni ako ne naučimo ovo bez čega je nezamisliv istinski, pravi vjernički život.
Sve nam je nekako u životu lakše poslušati nego kad se od nas traži nekome oprostiti i uvredu koju nam je nanio zaboraviti.

Opraštanje je vrlo bitno u životu. Bez njega nema pravoga istinskoga života. Svi smo slabi i grješni, napasti su velike. Olako padnemo u napast i ne htijući povrijedimo drugoga, na-nesemo mu bol. Pitamo se: kako oprostiti i zašto… kako pomoći onima koji to ne shva-ćaju… i ne žele oprostiti. Time ne pomažu sebi nego odnemažu… Čak mogu i oboljeti.

Kad čujemo kako netko govori: „Ne mogu mu oprostiti, jer ne mogu zaboraviti!“ Ili: „Opro-stiti mogu, ali ne mogu zaboraviti. Često mi se doživljena nepravda vraća u pamet i svijest!“ Kad ti god dođe tako nešto na pamet, reci samo: oprostio sam mu ili Bože, budi milostiv ovom bratu a i meni, neka se Tvoja sveta volja izvrši sa svima nama! Moramo se čuvati kako, dok tako govorimo “Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti!” zapravo nismo u stanju oprostiti! Dok čvrsto u Boga vjerujemo i istinski volimo, dotle smo u stanju opraštati i sve zaboravu prepustiti!
“Toliko me je povrijedio, da nisam u stanju prijeći preko toga, ne mogu mu oprostiti!” Ne smijemo tako govoriti… Mi smo svi s milijunskim dugom. Tko se u to želi uvjeriti, neka pogleda u križ. To je naš dug, naša krivnja! To je cijena koju je Bog platio za naše oproštenje. Od toga bezgraničnog oproštenja mi živimo. Budući da Bog nama uvijek oprašta, kako mi možemo nekomu uskratiti oproštenje.

Recimo, u svađi si sa svojim susjedom. Skoro si i zaboravio radi čega. Možda se radi o nekoj sitnoj šteti koju su djeca počinila. I radi toga se više ne pozdravljate niti gledate. Zar zaista nema tome lijeka? Moli za njih i pokušaj još jednom!

U nekoj obitelji već duže vremena traje neki nesporazum. Možda svađa oko nasljedstva, oko podjele imovine. Otac dijeli imetak, pa jednome sinu daruje više nego drugome. I ovaj koji je dobio malo manje naljuti se i ne htjedne ni ono što mu pripada, pa zamrzi svoga oca. Zahvati ga duh nepraštanja.

Kažete: u našem braku je pošlo sve nizbrdo. Beznadni i izgubljeni slučaj. Nemamo više jedno drugome što reći. Njoj se ne da ništa dokazati. On je tako tvrdoglav. Zar zaista?! Ipak pokušajte! Sjetite se kad vam je bilo lijepo. Kako ste se voljeli, jedno za drugo živjeli. I ne zaboravite ovo nikada: Oni koji se vole žive od međusobnog opraštanja!

I ovo se često čuje: Imamo jednu osobu koja nam nanosi nepravdu. Zlostavlja nas, progoni i zavidi nam. Ne može nas ni vidjeti. Nema nikakva razloga za to. Kad je takav i kad neće s nama, što ćemo mi s njim. Sve moguće načine sam iscrpio! Pokušaj još jednom. S pomoću Božjom uspjet ćete!

Sjetimo se uvijek onoga što je Isus rekao sv. Petru: moramo uvijek biti spremni na traženje oproštenja i na samo opraštanje drugima.
Gdje drugi kažu dosta, više ne mogu, osvjedočeni vjernik tek počinje.
Sjetimo se koliko puta smo i mi uvrijedili Boga i mišlju, riječju, djelom i propustom. Kad god smo ga iskreno zamolili, on nam je oprostio u ispovijedi. I kad Bog nama tako rado oprašta i mi trebamo oprostiti onima koji su nas uvrijedili.

Što je nekom teže opraštati, to veće zasluge ima pred Bogom. Svaki dan nam donosi toliko toga te smo uvijek u mogućnosti dobro položiti ovaj veliki ispit. Olako povrijedimo druge, nekad i nehotice, ponekad u srdžbi. Trebalo bi biti iskren i pošten i pitati za oproštenje.

Što je opraštanje? – Opraštanje je nezasluženi dar, izvanredna milost, kojom postajemo slični samom Bogu koji nam uvijek oprašta kada se iskreno pokajemo i odlučujemo biti bolji. To je spremnost da se odreknemo prava na ogorčenje, negativnu procjenu i ignori-ranje osobe koja nas je neopravdano povrijedila, pokazujući joj pritom suosjećanje, veli-kodušnost pa čak i ljubav. Opraštanje je pozitivna unutarnja, psihološka, promjena koja se u osobi događa u odnosu na onoga tko se o nju ogriješio. Praštanje je čvrsta odluka kojom se odričemo bilo kakove osvete. Ako moleći ustrajemo, kad-tad ćemo uživati plod mira i radosti i s ljubavlju ćemo moliti za one koji su nas povrijedili.

Jednostavnije rečeno: prestao sam te voljeti, srce mi je obuzela mržnja i osveta zbog onoga što si mi učinio, sad ti sve opraštam i volim te kao svoga brata. Uvijek iznova mo-ramo se učiti praštati! Praštati može čovjek koji je ponizan, čvrsto u Boga vjeruje i istinski Ga ljubi.
Oprostiti znači biti sličan svome velikom bratu božanskom Spasitelju koji je na križu op-raštao svojim protivnicima i još molio za njih. On očekuje da mu budemo slični…
Oprostiti znači postaviti novi početak i stvarati nešto novo, neko novo ozračje. Oprostiti znači zaista vjerovati kako je to dar koji mijenja ono što je bilo i čini nas sretnima. Oprostiti znači uvijek iznova pokušati stvarati mir i donositi radost. Čovjek je najveći i Bogu najslič-niji, kad sam oprašta i kada moli za oproštenje! Kad nas netko duboko povrijedi, oporav-ljamo se tek kad iskreno oprostimo! Oni koji i najveće uvrjede opraštaju, iskusit će nei-zmjerno milosrđe i ljubav Božju!

Onima koji najviše opraštaju, najviše će se oprostiti! “Ako vas osoba povrijedi, možete zaboraviti, ako vi nekoga povrijedite, uvijek ćete to pamtiti!” (Kahlil Gibran).
“Onaj koji ne može oprostiti drugima, ruši most kojim sam mora prijeći, jer svaki čovjek ima potrebu za time da mu bude oprošteno!” (Lord Herbert)
Ako nama Bog uvijek spremno oprašta, pa ne znam kako bili veliki naši grijesi, pozvani smo i mi oprostiti sebi i svima onima koji su nas povrijedili ili koje smo mi uvrijedili…
Svatko je od nas dragocjen… Božja smo djeca… Tko ne voli sebe, on ne može voljeti druge ni Boga. Tko ne može sebi oprostiti, nije u stanju oprostiti drugome…!
Budući da svi mi griješimo, dužni smo opraštati jedni drugima!

Možda će nam neka uvrjeda ostati u sjećanju dugo vremena, možda čak i cijeli život. Istinsko praštanje će promijeniti naše sjećanje. Pretvara prokletstvo u blagoslov. Kad opros-timo našim roditeljima zbog njihova razvoda, našoj djeci za nedostatak zahvalnosti, ljubavi, našim prijateljima zbog nevjernosti u trenutcima krize, našim liječnicima za njihov loš savjet, ne moramo više biti žrtve događaja nad kojima nismo imali kontrolu.
Opraštanje nas dovodi u poziciju da povratimo našu vlastitu snagu te ne dopustimo ovim događajima da nas unište; omogućava da to postanu događaji koji produbljuju mudrost naših srdaca. Opraštanje uistinu ozdravlja sjećanja. ( Usp. Henri J. M. Nowen, Ozdravlje-nje naših sjećanja).

Postanimo svjesni stanja u kojem se nalazimo, ako mi ne oprostimo svojoj braći i sestrama ni Bog ne može nama oprostiti. Sjetimo se onoga nemilosrdnoga dužnika, kojemu je kralj oprostio deset tisuća talenata (oko 10 milijuna €), a on nije bio u stanju oprostiti svome kolegi ni 10 €. Završio je u zatvoru, dok nije sve vratio. Isus kaže: „Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedan drugom od srca.“ (Mt 18, 35).

Da bismo mogli istinski opraštati, potrebno je znati:

1. Prije svega potrebno je moliti za milost opraštanja.
2. Biti ponizan i oprostiti sebi.
3. Podijeli s nekim svoju povrijeđenost i reći da si oprostio.
4. Čvrsto odluči: Hoću oprostiti! Opraštam sve!
5. Opraštanjem liječim sebe i druge
6. Zavoljeti osobu kao što majka voli svoje dijete.
7. Zahvaljivati Bogu što je došlo takvo stanje…
8. Bog dariva milost kako bismo u duhu molili osobu da nam oprosti.
9. Moliti Boga da se vrši volja Božja s nama i osobom koja nas je povrijedila.
10. Blagoslivljati osobu koja nas je povrijedila. Lijepo je što postojiš!

Opraštajući liječimo druge i sebe – Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, poprav-ljamo sebe i društvo. Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo.
Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije op-rostiti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim.

Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje.

Ne zaboravimo: Isus Krist je doista božanski liječnik, čudesni Spasitelj, moćni Otkupitelj i Osloboditelj svih ljudi. Volja Očeva bila je za njega vrhunski i jedini zakon. Neizmjerno nas je ljubio izvršavajući volju Božju. On je uzeo sve grijehe svijeta i raspet na križu umro za nas i dajući tako Bogu zadovoljštinu za njih. Na križu je praštao i ljubio, tako je ljubavlju razorio djela tame i uništio paklenu mržnju. Povjeravajući se Njemu potpuno, On će nam darovati milost opraštanja. Tako ćemo duhovno i tjelesno ozdraviti i postati sretni. To sam upravo želio i postići ovim predavanjem.