Imam dojam da se više ne znamo začuditi ili jednostavno iznenaditi dok slušamo evanđelje. Opravdamo to tim da ga ne razumijemo u cijelosti ili se u njemu pripovijeda o previše običnim stvarima. Prvo čudo u Galilejskoj Kani. Isus je promijenio vodu u vino. Možda za nekoga to nije ništa posebno ni značajno.

 

Da je riječ o nekom drugom čudu, o ozdravljenju ili oživljenju bilo bi zanimljivije. Nekima se sigurno ovaj prizor sviđa. Možda ima onih koji su tako nešto pokušavali. Ali, ne iznenađuje nas više to čudo jer je tako jednostavno i vrlo zemaljsko.

Naš je problem u tome da se često koristimo klišejima: to je tako i gotovo. Tko se od nas začudi i iznenadi misi? Tu se događa najveće čudo pretvorba kruha u Kristovo tijelo i vina u njegovu krv. Usprkos tome, mnogi govore to je dosadno! Dosadno je zato što i misu gledamo kroz klišeje.

Često dolazak u crkvu na misu gledamo kroz prizmu onoga što radimo u životu: stolar gleda klupe, građevinac raspored cigala i omjer betona, zavarivač šarke koje drže vrata, profesorica kako svećenik govori, ekonomist kolika će biti milostinja. Većina nas dolazi po potrebi. Ima onih koji su došli po ispit, po zdravlje, po sreću u ljubavi. Ali rijetko se tko oduševljava za najveće čudo. Ne zanima nas ono što se događa. Gledajući kroz klišeje ne vidimo bitno. I sve drugo postaje dosadno.

Tako se i u životu rijetko kada supružnici uzajamno iznenađuju. Brakovi se raspadaju jer sve gledaju kroz klišeje. Ona: dosadno mi je, sve je isto, sad će doći s posla, reći će gladan sam, jesi li prošetala psa. A on: Sigurno će me danas opet gnjaviti gdje sam bio jučer, opet će tražiti da perem suđe i usisavam. To je život, koji se često naziva običnim. No, od toga što je obično trebamo učiniti nešto neobično. Samo tako ćemo zavoljeti obične stvari i ništa više neće biti dosadno niti obično.

Dok slušamo o prvom Isusovom čudu, neka nas ono iznenadi i začudi. Crkveni oci često svoje tumačenje usmjeravaju na kameno posuđe za židovsko čišćenje koje je imalo  funkciju koša za otpatke. Zamislite sami što se moglo tu nalaziti dok su trajali svatovi? A ti su svatovi bili posebni jer je nestalo vina! I upravo Isus nalaže natočiti vodu u takvo posuđe! U njima se događa čudo: prvo od obične vode postaje vino, i to vrhunsko vino. To nije samo čudo zamjena vode u vino, nego to je čudo zamjene vode iz takvog prljavog posuđa. Čak se i sam ravnatelj čudi govoreći: Takvog vrhunskog vina ovdje još nije bilo.

Bog gleda drugačije. Zašto? Jer se stalno čudi i ne gleda kroz klišeje: posuđe mora biti čisto. Ovo je evanđelje o nama jer mi često zbog korištenja klišeja ne vidimo ono što je važno.

Po onome običnom što nas više ne iznenađuje pronađimo ono što će nas iznenaditi. Stoga promatrajmo evanđelje. Neka nas ono zapanji jer je zapanjujuće. Što radiš kada ne razumiješ isitne o kojima govori Crkva? Možda si misliš: Crkva je konzerva i bez veze je! Ne razumijem ni ja sve. Ali, želim te iznenaditi odbacujući klišeje. Možda će nam to biti dobar poticaj da kroz obično naučimo primijetiti neobično i potpuno se iznenaditi. Neka se naše iznenađenje promijeni u traženje. Krenimo s radošću i zauzetošću, tražimo odgovore.