Đoka, pravim je imenom Jozo Radoš. Iz Tomislavgrada je, točnije sela Seonica. Rođen je četiri mjeseca nakon što mu je otac umro. Majka je ostala sama s troje djece. Bili su siromašna obitelj. Maleni Đoka gotovo da i nije imao igračaka. Svega je bio željan. I stoga se zavjetovao da će, kad odraste, pomagati siromašnima…… I stvarno to čini u sklopu udruge “Kap ljubavi”. Sve ga starice poznaju u duvanjskome kraju.Đoka će za njih uvijek naći vremena. Porazgovarati, donijeti im hranu i lijekove. Đoki nije problem srušiti nečiju kuću. Trošnu i neprimjerenu za invalide. On ne obnavlja, nego sravni sa zemljom. I sagradi novu lijepu kuću. Jer nitko ne zaslužuje nositi stigmu siromaštva cijeli život, reći će Đoka. I nitko ne zaslužuje da mu se zato što je siromašan stalno daruju stare, iznošene stvari. Đoka pokušava opravdati svoj životni poziv i poziv od Boga, te kaže da njemu ništa ne treba, osim kore kruha i kutije cigareta.
