„NEUMJERENOST napada čovječju ravnotežu na vrlo širokoj fronti, a osobito na području uzimanja hrane, pića i narkotika.

Neumjerenost u jelu zove se proždrljivost, a neumjerenost u piću tj. pretjerano uživanje alkohola, naziva se pijanstvo. Ono ne mora svaki put dovesti do opojnosti i gubitka razuma, očituje se u čestom pijuckanju vina, rakije, likera, aperitiva, kave, svih opojnih i općenito slatkih pića. Otkrivanjem novih narkotika danas se sve više širi narkomanija.

Mnogi bolesni ljudi, brodolomci života, neurotici i neiskusna mladež traži zaborav i kompenzaciju ne samo u opojnim pićima nego i u opojnim drogama… Svaka neumjerenost je zapreka duhovnom napretku. Rađa hedonizmom, mekoputnošću i lijenošću, što je u najvećoj opreci s duhovnošću. Zapostavlja pravila razuma i razboritosti, teško vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Oduzima čovjeku svijest, duševno ga otupljuje, ponizuje do živinstva. Uzrok je premnogih osobnih (bolesti!) i socijalnih zala (raspad obitelji, stradaju djeca itd.). Neumjerenost treba na vrijeme liječiti: misliti na svoje dostojanstvo, svoje dužnosti i zle učinke ove mane…

Biti zaposlen, čuvati se besposlice… Izbjegavati grješne prigode i loše društvo… Nada sve: svladavati se, poštujući red i mjeru!“ (usp. Živan Bezić, Kršćansko savršenstvo)