Gdje je moje srce? Kojoj od ovih osoba sam sličan? Neka nas to pitanje prati kroz ovaj tjedan – kazao je Sveti Otac danas, na nedjelju Muke Gospodnje, okupljenim vjernicima na trgu Sv. Petra, izgovorivši propovijed u potpunosti iz srca. Njegova je propovijed bila jedan veliki ispit savjesti za sve koji su je pozorno slušali i stoga je donosimo u cijelosti…

Ovaj tjedan započinje slavljeničkom povorkom s maslinovim grančicama: cijeli narod dočekuje Isusa. Djeca i mladi pjevaju, iskazuju hvalu Isusu. No, ovaj se tjedan nastavlja u otajstvu Isusove smrti i uskrsnuća. Čuli smo Gospodinovu Muku: no, dobro je da se svatko upita: tko sam ja? Tko sam ja pred mojim Gospodinom? Tko sam ja pred Isusom koji slavno ulazi u Jeruzalem? Jesam li u stanju izraziti mu svoju radost, hvaliti ga? Ili se udaljujem? Tko sam ja pred trpećim Isusom? 

Čuli smo puno, puno imena: skupine vođa, nekih svećenika, farizeja, učitelja zakona, koji su ga odlučili ubiti. Čekali su priliku da ga uhvate. Jesam li ja poput jednoga od njih? Čuli smo i drugo ime: Juda. 30 novčića. Jesam li ja poput Jude? Čuli smo i druga imena: učenika koji ništa ne razumješe, koji su tonuli u san dok je Gospodin trpio. Je li moj život uspavan? Ili sam poput učenika, koji nisu razumjeli što znači izdati Isusa; ili sam poput onog drugoga učenika koji je sve htio riješiti mačem: jesam li poput njih? 
Jesam li poput Jude koji se pretvara da ljubi te poljupcem izdaje Učitelja, kako bi ga predao, izdao? Jesam li ja izdajnik? Jesam li poput onih vođa što su na brzinu sazvali sud i potražili lažne svjedoke: jesam li ja poput njih? I, kad činim sve to, ako to činim, mislim li da spašavam narod? Jesam li poput Pilata, pa kad vidim da je situacija teška, perem ruke i ne znam preuzeti vlastitu odgovornost, te dopuštam da se ljude osudi – ili ja osuđujem? 

Jesam li poput one mase koja nije pravo znala nalazi li se na vjerskome okupljanju, na sudu ili u cirkusu, te izabire Barabu? Njima je svejedno: bilo je zabavnije poniziti Isusa. Jesam li poput vojnika koji su udarali Gospodina, pljuvali po njemu, vrijeđali ga i zabavljali se ponižavajući Gospodina? Jesam li poput Cirenca koji se vraćao s posla umoran, no imao je dobru volju pomoći Gospodinu da nosi križ?
Jesam li poput onih koji su prolazili ispred Križa i rugali se Isusu: „Ah….jako je hrabar! Neka siđe s križa, pa ćemo povjerovati u Njega!“. Ruganje Isusu… Jesam li poput onih hrabrih žena i poput Isusove mame, koje su bile tamo i patile u tišini? Jesam li kao Josip, potajni učenik, koji s ljubavlju nosi Isusovo tijelo da ga pokopa? 

Jesam li poput dviju Marija koje ostaju na vratima Groba, plačući i moleći? Jesam li poput vođa koji su dan poslije otišli Pilatu i rekli: „Onaj je rekao da će uskrsnuti: da se ne bi dogodila još jedna prijevara?“, te blokiraju život, blokiraju grob, kako bi obranili nauk, da život ne bi izašao van? Gdje je moje srce? Kojoj od ovih osoba sličim? Neka nas to pitanje prati tijekom cijeloga tjedna.

Izvor: Radio Vatikan