Nedjeljom Cvjetnice ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva da razmatramo što više muku i smrt Isusovu i druge najveće i najsvetije tajne svete vjere.
Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta – sam sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.

Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda – Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije – njegovi vjerni pratitelji na putu muke.

Cvjetnica – kakav dan! Dan pun promjena. Dan koji nam u potpunosti pokazuje kakvi smo mi ljudi i kakav je naš život. Dan je to koji nas svojom porukom potiče širom otvoriti svoja srca.
Na početku vlada oduševljenje. Cvjetnica – dan radosti. Djeca i odrasli mašu palminim granama. Uzvikuju: Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izarelov!

A onda preobrazba, preokret, promjena, obrat. Oni koji su tada vikali: “Hosana Davidovu Sinu!” ti isti malo kasnije viču: “Mi nemamo Kralja, osim cara!” i “Raspni ga!”. Takav
Je čovjek. Takvi smo i mi. Danas jedno, a sutra drugo. Cvjetnica – zrcalo u kojem sami sebe možemo prepoznati.

I Petar je još jasnije pokazao svoju i našu pravu sliku. Poput onih koji su vikali: “Hosa-na!” i on se hvasta i junači: Ako te svi napuste, ako se svi sablazne o tebe – ja nikada neću!” A nedugo nakon toga zaklinje se: “Ne znam toga čovjeka.” Za razliku od onih koji su vikali: “Raspni ga!” Petar je doživio još jedan preobrat. Obraćenje. Kajanje.
“I iziđe te gorko zaplaka.”

A Juda Iskariot je iskusio preokret. I on je u svom životu imao vrijeme u kojem je kliktao “Hosana!”. Zar nije sve napustio i pošao za Isusom? Nije li ga slijedio s drugim aposto-lima i družio se s njim? Nije li čuvao njihovu zajedničku imovinu? Nisu li mu na taj način iskazali povjerenje? A ipak unatoč svemu tome, početno oduševljenje splasnulo je: “pođe glavarima svećeničkim i reče: ‘Što ćete mi dati i ja ću vam ga izdati.’ A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.” I jednako kao i kod Petra, Juda j e doživio i drugu promjenu. Međutim ona nije vodila obraćenju i popravku. Njegov preokret završio je u očaju.

“Kad Juda, njegov izdajica vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: ‘Sagriješih predavši krv nedužnu! ’ ode te se objesi!”
Kod Petra tri obrata: oduševljenje, izdaja, pokajanje.
Kod Jude tri obrata: oduševljenje, izdaja, očaj.

Još jedan dvostruki lik na današnji dan pokazuje svoje pravo lice – Poncije Pilat. Na početku izgleda kao da će pustiti Isusa. U toj ga namisli podupiru i njegovi najbliži. Njegova supruga mu poručuje: „Mani se ti onog pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.” Bog je u snu govorio ljudima. O tome se ne jedanput govori u Svetom pismu.

No, Pilat se ieli održati na vlasti. On je političar. On izvana želi izgledati nedužan i pravedan. Međutim, njegovo se mišljenje mijenja prema javnom mnijenju. On svoje stavove i mišljenja preokreće. Unatoč tome što je pranjem ruku javnosti dao do znanja: “Nevin sam od krvi ove! ipak daje zapovijed da se izbičuje Isusa i da ga razapnu.

Dogodila se još jedna promjena, još jedan obrat. To je obrat smrti u život. Isus umire na križu. No ta smrt znači život. Izvješće Muke Kristove govori: “zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuće te iziđoše iz grobova!”

Smrt Isusova znači život. Ispunjava se ono što je davno prorekao prorok Ezekijel: “U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj” i “Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu.”
Isus umire. Njegova smrt za nas se pretvara u život. Njegova smrt otvara naše grobove.

Slavimo, dakle, danas Cvjetnicu, dan pun preokreta, obrata i promjena. Dan koji nam poput zrcala pokazuje nas same. U svijetlu ovoga dana vidimo vlastito srce.
Kako smo često i mi oduševljeno vikali: Hosana! Kako često poput Petra, Jude, Pilata i izraelskoga naroda i mi mijenjamo svoja mišljenja i svoje stavove.
Petrov stav ostavlja nam otvorena vrata nade. “Iziđe van i gorko zaplaka!” Pokajanje i obraćenje je pravi odgovor. Grobovi se mogu otvoriti. A on nas čeka On nas traži On je za nas spremio iznenađenje… Preokret naše smrti u život.