.

Svetište, proštenište ili hodočasničko mjesto je sveto mjesto povezano s nekim čudom, relikvijom ili dugom tradicijom pobožnosti vjernika. Svrha hodočašća je odati čast Bogu, obnoviti dušu, moliti i prositi Marijin zagovor za zaštitu, ozdravljenje, obraćenje ili neku drugu nakanu – ili pak zahvaliti za već primljene milosti.

SOTONA MRZI TAKVA MJESTA. Njegov je cilj – omalovažiti ih, obeshrabriti vjernike i spriječiti ih da odlaze na izvore Božje milosti. Zato i danas možemo čuti od nekih vjernika, pa čak i od ponekih svećenika: “Sve je isto. Misa je svugdje ista. Gospa je u svakoj crkvi ista…”
Ali ako je sve isto – zašto su se onda gradila svetišta? Zašto su ljudi stoljećima hrlili baš na ta mjesta? Zato što je Bog baš ondje, po zagovoru svoje Majke, izlijevao obilje posebnih milosti.

Danas, u vremenu obilja i brzih rješenja, čini se kao da smo zaboravili što znači žrtva i predanost. Sve je dostupno odmah, pa mnogi gube smisao za hodočašće kao put duhovnog rasta i zahvalnosti. No, Majka od Milosti strpljivo nas čeka. Čeka ponizne i otvorena srca – one koji će joj ovih dana pristupiti iz svih krajeva Dalmacije, Bosne i Hercegovine i šire, spremni obnoviti vjeru, dati svoje životne brige u njezine ruke i osjetiti snagu drevnog zavjeta.

JESTE LI ZNALI

Jeste li znali da su naši preci, djedovi, bake, očevi i majke, vjernici cetinske krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih naših krajeva primili bezbrojne milosti od Boga po zagovoru Gospe Sinjske.

Jeste li znali da je Majka od Milosti, Gospa Sinjska, pomagala svome vjernom puku ne samo u zajedničkim nevoljama sela, grada i krajine – poput ratova, kuge, suša i potresa – nego i u mnogim osobnim potrebama i poteškoćama?

Još u 18. stoljeću brojni su vjernici svjedočili o velikim milostima primljenim po zagovoru Gospe Sinjske. Mnogi su pješice koračali prema Sinju, moleći i posteći, tražeći Majčin zagovor i utjehu. Tako piše i fra Filipović u samostanskoj kronici:
„Mnogi su bolesni ozdravili od raznih bolesti, a osobito oni opsjednuti od sotone, koji su pred ovom slikom bili oslobođeni.“

U isto vrijeme, u sinjskom samostanu živio je fra Petar Knežević, pobožni redovnik i poznati pisac, koji je zahvaljivao Gospi Sinjskoj jer mu je povratila vid nakon dugog perioda sljepoće.

NEMA BOLESTI NI NEVOLJE U KOJOJ GOSPA SINJSKA NIJE POMOGLA SVOJIM ZAGOVOROM.

Godine 1886. fra Ivan Marković zamolio je župnike iz Cetinske i Zagorske krajine da prikupe istinita svjedočanstva o milostima koje je Gospa Sinjska udijelila. U samo mjesec dana, prijavljeno je više od 360 slučajeva nadnaravne pomoći onima koji su joj se u potrebama utjecali.

Zamislimo koliko bi tih svjedočanstava bilo da se ista molba uputila po cijeloj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i dalje!

Mnogi od tih dragocjenih zapisa, kao i druga svjedočanstva, objavili su fra Marković i fra Petrov u knjižici „Gospa Sinjska“. Dok listamo njene stranice, jasno nam je da Gospa Sinjska kroz XIX. i XX. stoljeće – pa i danas – pomaže u najrazličitijim potrebama i nevoljama svojih vjernika.

OVO JE SAMO DIO MILOSTI zapisane u kronikama, a zadobivene po zagovoru Gospe Sinjske:

• milost obraćenja grešnika
• izlječenje od ludila, padavice i drugih duševnih bolesti
• ozdravljenja od groznice
• zaštita protiv ujeda zmije i bijesnog psa
• pomoć kod bolesti poput grlice, ospica, upale pluća i ognjice
• iscjeljenja od sušice
• olakšanje od bolova glave, očiju i ušiju
• izliječenje mnogih bolesti i rana na nogama i rukama
• tješenje rastuženih roditelja
• pomoć u svim vrstama bolesti i životnih poteškoća

.

NEMA BOLESTI NI NEVOLJE U KOJOJ GOSPA SINJSKA NIJE POMOGLA.

U svakoj potrebi, u miru i u ratu, na kopnu i na moru – Gospa Sinjska neprestano priteže u pomoć svima koji joj se utječu. I ne samo katolicima, nego i svim ljudima dobre volje, koji s vjerom zazivaju njezino ime i zahvaljuju za primljene milosti.

DIJELI LI DANAS GOSPA SINJSKA VELIKE MILOSTI?

Danas, u vremenu obilja i brzih rješenja, kao da nam ne trebaju hodočašća ni „zaviti“. Srce koje je pretrpano mnogim stvarima često nema mjesta za Boga. Možda nam takva pobožnost više nije potrebna? Koliko nam je zapravo dobro i koliko smo se udaljili od zahvalnosti – toliko da više ne znamo ni hodočastiti, ni zahvaliti Bogu za sve što imamo?

Broj hodočasnika iz Livanjskog, Duvanjskog i Ramskog kraja koji pješice kreću na zavjet u Sinj gotovo se prepolovio. Nekada, ne tako davno, tisuće vjernika iz ovih krajeva išle su na hodočašće, a gotovo iz svake kuće barem netko putovao je automobilom ili autobusom. Svake godine, 14. kolovoza, vjernici iz Livna, Duvna i Rame u velikom su broju dolazili u Sinj, gdje bi zajedno sudjelovali na večernjoj zavjetnoj misi, okupljeni u zajedničkoj molitvi i zahvalnosti.

Naši su stari, svojim svjedočanstvima i primjerima, poticali i ohrabrivali nas da ne klonemo u vjeri, da nikada ne zaboravimo Sinj i Gospu Sinjsku. Oni su nam usadili duboku pobožnost prema Gospi Sinjskoj. Nije bilo kuće bez slike Gospe Sinjske. Ona nije bila samo Sinjska – bila je i naša Majka, Majka Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Majka Livna, Duvna i Rame.

.

BRAĆO I SESTRE, GOSPA SINJSKA I DANAS SVOJOJ DJECI DIJELI MNOGOBROJNE MILOSTI!

Što reći danas, nakon više od tristo godina milosti koje Gospa Sinjska dijeli svojoj duhovnoj djeci?

Prolazile su godine, ni desetljeća nisu je zaustavila – Majka Božja u Sinju neprestano dijeli milosti svima koji joj se s vjerom mole. Svjedočanstava o uslišanim molitvama sve je više. Njezino svetište privlači mnoštvo vjernika koji od nje traže i primaju raznovrsne milosti.

Majka od Milosti, kako je štovaše u Rami, i danas daruje mnoge milosti svima koji s vjerom dođu i zatraže njezin zagovor.

Baš kao što je zabilježeno u samostanskoj kronici:
„Nema bolesti ni nevolje u kojoj Gospa Sinjska nije pomogla i ne prestaje pomagati.“

Ona je Majka od Milosti – Majka koja s ljubavlju i suosjećanjem zagovara za svu svoju djecu.

.

NEMOJMO ZABORAVITI – NAŠI PRECI SU NAM U AMANET OSTAVILI POBOŽNOST GOSPI SINJSKOJ

Na koljenima pred tvojim oltarom, Gospe Sinjska, presušile su mnogima suze, mnogi su izliječeni u duši i tijelu, mnogi su povratili nadu.

Primi molbe svoje djece iz Cetinske krajine, Rame, Livna, Duvna i čitave Bosne i Hercegovine, iz Dalmacije i Hrvatske.

O, hvala ti, Čudotvorna Gospe Sinjska!
Kraljice Sinja i ravne Cetine,
Majko hrvatskog puka od davnina!

Ti si naša Pomoć, ti si naša Dika.
Neka ti je, Gospe, hvala prevelika

.