Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi ‘bdjeti’, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. 

Svijetlo na Badnju veče ima posebnu ulogu. Još od davnina neizostavne su uobičajene božićne svijeće. Bdijenje obitelji počinje uvečer, nakon što je svaki posao dovršen. Iznimno je važno u ovoj tradiciji završiti sve poslove do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona).

Potom slijedi zajedničko blagovanje. Sjeda se za stol na svečanu, ali skromnu i posnu večeru i pali svijeća. U nekim krajevima ta se svijeća zove ‘čobanica’ i pali se za blagoslov ‘blaga’. Mnoge obitelji pale tu svijeću iako nemaju životinje, tada ta svijeća gori za djecu, za obitelj, prijatelje… Ponegdje gore i ‘troje’, odnosno tri svijeće. Svijeće bi se gasile kruhom umočenim u vino.

Još je jedan običaj karakterističan za Badnju večer – unošenje ‘badnjaka’ – drva koje gori na Badnjak i Božić, nekad u kućama, a danas uglavnom vani. Prije večere domaćin ulazi s ‘badnjakom’ i pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: ‘Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer’! Na taj pozdrav slijedi odgovor: ‘I s tobom zajedno!’
Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: ‘Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!’ Odgovor glasi: ‘Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!’
U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: ‘Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva’, a odgovara se: ‘I vi živi i zdravi bili!’
Negdje postoji i običaj unošenja tri panja kao simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo.

Uz donošenje panja ‘badnjaka’ običaj je unositi i slamu. Negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak. U pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donešenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.

Danas ćemo rijetko naići na ovaj običaj unošenja slame, ali zasigurno bi svako dijete voljelo da se običaj održao.

Jelo za Badnjak je posebno. Sve pripremljeno obilježeno je kršćanskim simbolima. Glavno jelo je u pravilu bakalar, a u nekim krajevima se u kući peku dva različito ukrašena kruha – jedan za Badnjak, a drugi za Božić.
U drugim krajevima se peče samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: česnica, litanja, božić, krsnica, križica i dr.

U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate.

Sve ide po tradicionalno ustaljenom ritualu, koji je karakterističan za svaku pojedinu sredinu, a često i za pojedinu obitelj.

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru.

Središte večeri, bilo u gradu, bilo na selu je odlazak na polnoćku na kojoj se dočekuje Božić.

 

U SE VRIJEME GODIŠTA

(Pjesma koja se pjevala cijela u svakom domu nakon zajedničke večere na Badnju večer)