Danas je posljednja nedjelja Došašća, ona što neposredno prethodi Božić. Već smo nekako u božićnom raspoloženju. Kao kršćani svjesni smo da je Božić drevni kršćanski blagdan. Taj blagdan ima svoj sadržaj i bogatstvo, on stoljećima obilježuje crkvenu godinu, a time i naš vjernički život. 

Da, dolazi nam spasenje i Spasitelj; zadnji su dani naše priprave da ga dočekamo i primimo. Treba pripremiti duh i srce: da ono bude salon za Bogočovjeka, a ne prljava štala; treba osvježiti svoju vjeru, provjetriti, pročistiti život. Božić je pred vratima. Bog najavljuje svoj dolazak među nas. Proroku Davidu je obećano da će za tisuću godina iz njegova plemena doći obećani Mesija – Spasitelj.

Današnja nedjelja je na neki način posvećena blaženoj Djevici Mariji. Crkva želi da se mi s Marijom pripravimo na Božić. Želi da s Marijom dočekamo Božić. Marija nam je uvijek uzor i živi primjer svojim stavom, svojim ponašanjem, kako bi i mi trebali raspoznati djelovanje Duha Svetoga u našem životu, kako bi morali i mi reći „DA“ Bogu u svome životu. I kao što je njezin „da“ bio početak svega onog velikog, svetog i uzvišenog što se kasnije događalo u njezinom životu i u životu ovog svijeta tako će i naš „da“ biti početak velikih stvari koje će se dogoditi u našem životu.

Bog šalje arkanđela Gabrijela Mariji. Marija je iznenađena pred anđelovom viješću i postavlja pitanja. Ali kad je shvatila što joj je rečeno, ona se otvara tom otajstvu i prihvaća ga. Radost koju je doživjela želi podijeliti s drugima, svojom rodicom Elizabetom.

“Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!… Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus.” Ove riječi kažu veoma mnogo: u Božjem planu otkupljenja i spasa Marija će imati golemu ulogu, veliki udio; ona je fizički, životno povezana s Isusom; Bogu koji je vječni Život dala je čovječji život: mati je Boga što je u njenom krilu postao tijelo – čovjek. Od toga trenutka velika majka i najveći sin dijele život: on je 9 mjeseci u njezinu krilu, kao maleno dijete nekoliko godina na njenom krilu, 30 godina uz njezino krilo i mrtav opet na njenom krilu. 

Marija je po milosti, nadnaravno, utkana u otkupiteljski život svoga Sina: kao majka Spasitelja Bogočovjeka ima svoj veliki udio u spasenju, u milostima što će se iz Betlehema, Nazareta i Golgote razliti svijetom i vremenom. 

 “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj! To je Marija; pristaje da bude mati Bogočovjeka: majka – službenica vječnoga Božjeg Sina, mati – službenica sve djece Božje. 

“Evo službenice Gospodnje…” Marija se stavlja Bogu posve na raspola¬ganje: daruje mu svoje biće i svoj život, da se ispuni njegov božan¬ski plan.
“Evo službenice Gospodnje…” Tko ljubi taj služi: dariva i ruke i srce. Marija je to savršeno ostvarila i pripravila se za dolazak Gospodinov.
Pripravljajući nas za Božić – rođendan Bogočovjeka, Crkva nije mogla mimoići Mariju: njezinu ulogu u spasenju svijeta; njezin primjer kako se prihvaća i vrši što Bog planira i želi; pouka kako se treba pripremiti za dolazak našega Gospodina.

Svatko bi morao ponoviti riječi Marijine: “Evo službenice Gospodnje. i pretvoriti ih u život. Naš Bog hoće naše čitavo srce, sav naš život bez pridržavanja i ostataka – u tom je sav naš kršćanski život: “Daruj mi, sine moj, srce svoje i neka oči tvoje raduju putovi moji”, govori u ime Boga starozavjetni mudrac.

Nazaretska Djevica je izgovorila značajne riječi: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bu-de po riječi Tvojoj!“ Izgovorila je svoju riječ i u krilo primila Božju riječ; izustila prolaznu, a primila vječnu, kako to lijepo kaže sv. Bernard. Toga trenutka u Djevici Mariji zbilo se veli-ko otajstvo. U njoj su se združila dva svijeta. Sin Božji uzima tijelo u njezinu krilu. Ona je postala majkom Božjom, a ipak ostala djevicom. Marija sve to vjeruje i zbog toga zvat će je blaženom svi naraštaji. Majka Božja nam je uzor kako bi trebalo vjerovati, Boga ljubiti i nikada ne opozvati ono što smo jednom obećali. Mi živimo u vremenu kada mnogi uskraćuju svoj odgovor na Božji poziv, ili ako su ga dali, opozivaju ga natrag: neki iz lijenosti, neki iz obzira ili bojazni. Boje se odgovornosti i rizika…

Mi smo skloni proklinjati „grješni svijet“ stoga što napušta svoja vjerska uvjerenja, što okreće leđa Gospodinu Bogu, što krši Božje zapovijedi, što se podaje manama i porocima: psovki, proklinjanju, klevetanju, đavlekanju… I to radimo tako kao da smo sami bez ikakve mane, bez ikakvih pogrješaka.

Priznajmo, svi smo odgovorni za ovo stanje u kojem se nalazimo…
Katolički pisac Georges Bernanos (+1948.) potresno govori: „Opet i opet velim i neumorno ću i glasno izvikivati: Sadašnje je stanje svijeta sramota za kršćanski svijet… Kukamo bez prestanka da svijet postaje nekršćanskim, nevjernim… Svijet nije primio Krista… Za njega Krista smo primili mi! Iz naših se srdaca udaljuje Bog. Mi, mi kukavice, postajemo nekršćanima…!“

Ništa na toj zemlji nema ljepše nego duša – čovjek što posve pripada svome Bogu: daje se posve njemu u ruke; trudi se da svoju volju što savršenije prilagodi i podredi Božjoj volji…

Sv. Franjo često je ponavljao svoju kratku misao – molitvu: “Bog moj i sve moje.” Velika misao velikoga sveca. Kad se sve zbroji i vagne, na tom svijetu postoje samo dvije vrijed-nosti: čovjek i Bog. Sve drugo vrijedno je koliko me vodi Bogu, bezvrijedno koliko me od njega udaljuje. “Budi volja tvoja!” – molimo svaki dan, ako svaki dan molimo. Međutim, nerijetko tražimo da bude naša volja; da Gospodin radi što planira naša mala pamet i naša velika nerazbo-ritost, a ne kako traži njegova nepogrješiva mudrost – i tako naša volja – samovolja gradi svoj opaki svijet, a morali bismo izgrađivati Božji svijet, bolji svijet, kraljevstvo Božje.

“Kad bih u svom srcu imao jednu jedinu žilicu koja ne bi bila od Boga, u Bogu i za Boga, odmah bih je iščupao” (Franjo Saleški).
Svi smijemo reći da nismo sveci kalibra sv. Franje: u našem srcu sigurno ima mnogo toga što nije ni od Boga ni za Boga – to treba nemilosrdno odmah počupati. Priprava za Božić upravo je vrijeme za takav posao: čupati i počupati iz srca sve što nije od Boga i za Boga i tako pripremiti Gospodinu put do srca.

Probudimo se i budimo svjesni čije rođenje na Božić slavimo. Dočekajmo ga sa svim za-nosom srca i duše! Očistimo duše u svetoj ispovijedi, ako to već nismo učinili! Primimo ga pobožno i s ljubavlju u sv. Pričesti, jer on je zato došao da nam se daruje i da uvijek bude s nama!

Hvala Ti, Gospodine, što si nam u Mariji darovao uzor i pravi primjer kako se Tebi staviti na raspolaganje i u svemu ispuniti Tvoju volju. Otvori i očisti naša srca snagom svoje milosti, da se snagom Tvoga Duha Svetoga u nama začne novi čovjek na sliku Isusovu koji će rasti do svoje punine. Neka nam u tome pomogne moćni zagovor naše nebeske Majke Marije. Tako će Isus moći slaviti svoj rođendan u našem srcu i naše braće i sestara. Amen.

FRA PETAR LJUBIČIĆ