Bože otaca naših i Gospodine milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir, i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom, da vlada nad stvorovima tvojim, i da svijetlom upravlja u svetosti i pravednosti, i da sud sudi dušom pravišnom: daj mi mudrost, prisjednicu svog prijestola, i ne odbaci me između djece tvoje.

Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjeran, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio. S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim očima, i što je pravo po tvojim zapovijedima.Pošalji je s nebesa svetih, i otpravi je od svojeg slavnog prijestola, i da spoznam što je tebi milo. Jer ona sve zna i razumije, ona će me razborito voditi u pothvatima mojim, i štititi svojom moći. (Mudr 9, 1-6. 9-11)