Molitva je razgovor s Bogom, disanje duše, strujanje Božjeg života (milosti) u život čovjeka, duhovni krvotok, sudjelovanje u Božanskom životu. Jednostavno molitva je život duše. Ona je bitna za svakog kršćanina i kršćansku zajednicu obitelj i crkvu.
Moliti se može osobno i zajedno, u obitelji, u molitvenim grupama i crkvenoj zajednici. Moliti se može na razne načine:
. Nutarnja molitva: u svojoj nutrini, mislima i željama razgovarati s Bogom:
. Usmena molitva: misli i želje pratiti riječima
. Pjevanje:pjevati liturgiske i duhovne pjesme u bogoslužju, dvostruko moli tko pobožno pjeva
. Razmatrati istine vjere, razgovarati tumačiti i druge i druge podučavati
. pobožno sudjelovati an svetoj misi (i u drugim sakramentima) to je najsavršeniji oblik molitve.
Molitva može biti:
. klanjanje kao najdublji stav čovjeka pred Božjom veličinom i dobrotom
. zahvaljivanja za neizmjerna Božja dobročinstva učinjena za naše spasenje, a vrhunacmolitve je euharistija
. slušanje, promatranje, poniranje, uranjanje u otajstva Božje dobrote i ljubavi
. pouzdavanje i predanje do potpunog sebedarja u ljubavi i “gubljenja” sebe u Bogu (mistika)
. molitva može biti prosidbena, posrednička, molitva kajanja, traženje opraštanja, davanje zadovoljtine, izraz radosti; iako u sebi raznovrsna uvijek je životvorni susret s Bogom.
Prava molitva mijenja naš život, riješava naše probleme, pomiruje nas s Bogom i s drugima, jača ljubav prema Bogu i bližnjima, uspostavlja odnose prijateljsstva i solidarnosti, pomaže dosljedno živjeti kršćanski poziv, po uzoru na BD Mariju i svece.
Molitva treba biti pouzdana, ponizna, predana, ustrajna, oslonjena na dobrotu i ljubav Boga koji nas najbolje poznaje i želi nam ono što je za nas najbolje.
