Korisno je pročitati svjedočanstvo ove djevojke:
Uvijek sam bila živahna djevojka, puna radosti. U jednom razdoblju počela sam se mijenjati. Strogoćom prema samoj sebi htjela sam riješiti neke probleme. Mislila sam da ću sama uspjeti. Da ću tako naučiti mijenjati sebe i svijet oko sebe. Problemi su me prerasli. Duboko sam proživljavala sve što se zbivalo u kući, osobito svađe, sakrivanje rana…
Uza sve to kao i ostale djevojke moje vršnjakinje – smatrala sam da sam debela. Počela sam s kurama mršavljenja. Postupno sam upoznavala i tužne strane svog pothvata, ali nisam odustajala od zamišljenog plana. Jako sam smršavila pa mi je počela ispadati kosa, imala sam probleme s noktima, kožom, pojavili su se mnogi drugi zdravstveni problemi za koje do tada nisam niti čula. Nestalo je djevojačkog poleta. Život mi se nije činio ništa boljim nego prije.
Moja ondašnja stvarnost bijaše mnoštvo problema, brige s učenjem, a najviše briga za svaki centimetar u struku, te kako količinski smanjiti obroke…
Ludilo – sve sam manje vremena imala za zajedničku zabavu i prijatelje. Istina da sam imala bolje ocjene, ali sve više sam se osjećala osamljenom. Nisam znala kako sa svim tim na kraj.
Obratila sam se Bogu – jedinoj svojoj pomoći. Predala sam se potpuno Njemu i često sam znala moliti: “Bože spasi me, pomozi mi, nemoj me ostavljati samu”!
Molila sam Krunicu Božjeg Milosrđa i to me spasilo! Pored svega toga ostala sam ravnodušna na savjete drugih. Kada bi mi neki govorili da sam premršava, primala sam te riječi kao pohvalu i bila sam nekako sretna što imam super stas.
Bila sam na rubu anoreksije – a možda sam već tada bila bolesna? Jednog dana doživjela sam šok i naglo se počela brinuti za svoje zdravlje. Nalazi krvi bili su katastrofalni. Shvatila sam što sam učinila sa sobom. Sve je to bilo protiv Božjeg plana sa mnom. Gospodin Bog mi je darovao život i u perspektivi budućnosti dar majčinstva, a ja sam sve to htjela uništiti… Sada to shvaćam, no, nažalost moram platiti visoku cijenu svojih postupaka.
Dugo sam vremena morala uzimati lijekove, ali teško je bilo vratiti onu djevojačku radost i polet. Ipak, ima nade da će sve biti dobro. Prema mišljenju liječnice sad sam medicinski zdrava, ali o meni ovisi kako ću dalje. Ukoliko se ne budem posebno brinula za svoje zdravlje i primjerenu prehranu, sve mogu ponovno izgubiti.
Molim neprestano! Želim jednog dana biti majka, želim roditi zdravu djecu, ako to bude volja Božja. Učim poštivati sve što Bog daje i činim sve da se dobro i pravilno hranim. Nije lako narediti sebi da nakon duge “noći” iziđeš na svjetlo…
Čudno, ali istinito – sama sam sebi učinila takvo zlo. Danas znam kome zahvaljujem što sam još živa i tko mi vraća vjeru u život.
Znam – mogu biti sretna – ali samo s Bogom! Želim svojim slučajem i iskustvom upozoriti djevojke, želim ih zamoliti: ne budite naivne, ne nasjedajte lažnim porukama kreatora mode, ‘fotkama’ mršavih i izgladnjelih manekenki… Sve je to prividan i umjetan svijet. Bolestan svijet! Sve je to laž!
Prava ljepota je u tome da se znamo darivati jedni drugima. Željela bih, o kako bih samo željela svima, a posebno mladima da postanu svjesni da je najvažnije tko smo, a ne kako izgledamo. (Ana)
Ovo je izvadak iz knjige “Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju – fra petra Ljubičića”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com
