U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.
Bolovati od depresije znači: biti zatočen u svijetu bez nade, bez svjetla, bez radosti i bez ljubavi. Kad se kombinaciji lijekova i psihoterapije nadoda duhovna terapija vjerom, molitvom, sakramentima i pouzdanjem u Božju svemoć, onda je depresivna osoba na najboljem putu da bude izliječena ili da joj se bitno poboljša zdravstveno stanje. U duhovnoj terapiji glavni cilj je uspostaviti odnos depresivne osobe s Bogom, koji je apsolutna ljubav koja nas savršeno poznaje i beskrajno ljubi.
Istinska vjera u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć, najbolja je brana i lijek protiv depresije. Depresija je nemoć. Medicina je moć. A vjera je svemoć. Po vjeri sam Bog djeluje u našu korist. Tko vjeruje, taj djeluje!
Depresivna osoba pati od osjećaja manje vrijednosti i bespomoćnosti. Vjera nas uči da je čovjek biće stvoreno na sliku i priliku Božju i kao takav on je vrijedan u Božjim očima. Kad se više povjeruje u tu istinu, osoba se može osloboditi osjećaja bespomoćnosti.
Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja može biti svjesna i objektivna, ali može biti također iracionalna, to znači da se osoba osjeća subjektivno krivom za ono zašto nije objektivno kriva. Vjera naviješta milosrđe i ljubav Božju. Isus je naše grijehe uzeo na se i nas pred Bogom opravdao.
Depresivna osoba ne vidi smisao svoje patnje. Često se pita: „Zašto baš ja moram toliko patiti? I Bog me je zaboravio…” Vjera uči da nam otajstvo križa otkriva smisao tame, pa tako i depresije. Bog je po križu Kristovu spasio svijet. Križ je simbol sve patnje pa tako i depresije.
Depresivna osoba ne prihvaća i ne voli sebe, nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe, a vrlo često pokušava izvršiti samoubojstvo. Vjera uči da Bog neizmjerno voli čovjeka: “Gle u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj„ (iz 49,16).
Depresivna osoba ne razumije smisao svoje patnje za koju smatra da je nezaslužena, neizdrživa i nerazumljiva. U vjeri doznajemo kako se prihvaćena i osmišljena patnja lakše podnosi, a u kršćanskoj perspektivi kad se u vjeri ujedini s Kristovom patnjom, ona postaje spasonosna za svijet.
Depresivna osoba nosi u sebi potisnutu srdžbu, a često i nesvjesnu želju za osvetom. Ta srdžba opterećuje osobu iznutra i ako nije dobro razriješena, okreće se protiv osobe u obliku depresije. Vjera nas poziva da opraštamo drugima jer je to volja Božja. U Očenašu molimo: „… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…” Iskreno oproštenje liječi depresivnu dušu.
Depresivne osobe često imaju krive slike Boga. Bog kao strogi sudac ili policajac izaziva pobunu, a onda i osjećaj krivnje. Isus je objavio Boga kao dobrog i milosrdnog oca koji rado prašta i s ljubavlju prima svog izgubljenog i rasipnog sina.
Depresivne osobe su previše koncentrirane na sebe i svoju patnju. Vjera ih poziva da izađu iz sebe i učine nešto lijepo i dobro drugima koji su u nevolji. Tada će i njima biti lakše.
I depresivne osobe mogu vježbom fizičke i psihičke relaksacije opustiti tijelo i doživljavati nazočnost Boga koji nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Isus kaže: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“
Za Rastimo u Gospodinu p. Mijo Nikić
Foto: tum. de
