Trebamo imati povjerenja da će, nakon što započnemo mi, u svome razumu, naše govorenje preuzeti duh. Budući da se naš razum silno bori razumjeti, možemo ga ‘prevariti’ tako da govorimo što brže… piše Josip Lončar

Većini ljudi koji u svojim srcima uistinu požele progovoriti u daru jezika, to se i ostvari bez nekih većih problema. Ako te je ova knjižica potaknula da poželiš koristiti se tim darom, te si ga zaista poželio u srcu, postoji mogućnost da si ga u tome trenutku i primio.

U ranoj se Crkvi od katekumena koji su se krstili, redovito očekivalo da progovore u drugim jezicima ili da prorokuju. S današnje točke gledišta, to nam se čini kao nešto što je Bog predvidio za te prve svete ljude, ali ne i za nas. No, isti se taj fenomen događa i danas širom Crkve. Danas se to više ne događa na krštenju, već u trenutku kad svjesno prihvatimo sve ono (ali i Onoga) što smo primili na krštenju kao mala djeca.

„ČINJENICA JE DA VEĆINA OVAJ DAR PRIMI U TRENUTKU KAD GA POŽELI POČETI PRAKTICIRATI…“

Sasvim je normalno da velika većina onih koji se priključe nekoj karizmatskoj grupi ili zajednici, vrlo brzo nakon toga progovori u drugim jezicima. O tome iskustvu svjedoče milijuni ljudi. Sigurno je mnogo lakše progovoriti u grupi u kojoj se taj dar očituje često i javno pa unaprijed znamo što možemo očekivati. Činjenica je da većina ovaj dar primi u trenutku kad ga poželi početi prakticirati. Prvo što moramo imati na umu jest to da molitvu, odnosno govor u jezicima počinjemo i završavamo mi, svojom voljom. Mi smo ti koji trebamo otvoriti usta i početi govoriti.

Drugo, moramo unaprijed biti svjesni da nećemo razumjeti ono što ćemo govoriti, bez obzira koliko se to što govorimo trudili slušati. Možda ćemo u početku samo mnogo puta ponavljati nekoliko nama besmislenih riječi, poput: „Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam…“

„BUDUĆI DA SE NAŠ RAZUM SILNO BORI RAZUMJETI, MOŽEMO GA ‘PREVARITI’ TAKO DA GOVORIMO ŠTO BRŽE“

Treće, trebamo imati povjerenja da će, nakon što započnemo mi, u svome razumu, naše govorenje preuzeti duh. Budući da se naš razum silno bori razumjeti, možemo ga ‘prevariti’ tako da govorimo što brže. Započinjemo poput djece koja se igraju pretvarajući se da govore nekim nepoznatim jezikom. Dobro je početi riječima poput „aleluja“ koju možemo ponoviti nekoliko puta a onda dopustiti ustima da izgovaraju bilo što što će izaći iz nas, poput: „Aleluja, aleluja, sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam…“

„U POČETKU RAZLIKA MOŽE BITI TAKO VELIKA, DA ĆEMO NAKON KRATKOG VREMENA OSJETITI LAGANU BOL U ČELJUSTI…“

Ako se prepustimo, nakon kraćeg vremena ćemo osjetiti kako je duh preuzeo molitvu od razuma. Prepoznat ćemo to po tome što ćemo promijeniti brzinu izgovora, što će naš jezik i čitav naš govorni aparat izgovarati riječi na sasvim novi način. U početku razlika može biti tako velika, da ćemo nakon kratkog vremena osjetiti laganu bol u čeljusti. Nekima se dogodi da odmah nakon nekoliko minuta počnu pjevati u drugim jezicima onako kako nisu pjevali nikad do tada. Vodio sam više molitava za izljev dara jezika, i uvijek se iznova začudim različitostima kojima se taj dar očituje među ljudima. Vidio sam kako u njemu progovaraju malena djeca, odrasli, ali i bake i djedovi. Znam i mnoge koji su, poput mene, progovorili sami, bez ičije pomoći, slijedeći ovdje navedene upute.

„JEDAN OD ZNAKOVA DA STE ZAISTA PROGOVORILI U OVOME DARU JE…“

Jedan od znakova da ste zaista progovorili u ovome daru je sumnja. Ukoliko se pojavi sumnja u vašemu razumu, da to ipak nije dar od Boga, možete biti prilično sigurni u suprotno. Naime, sumnju možemo definirati kao reakciju naše svijesti na informacije koje se ne slažu s onima koje smo imali do tada. Ponekad nam i zloduh želi sumnjom oduzeti blagoslov koji nam ovaj dar može dati.

Dobro je u jezicima prvi put početi moliti nakon što smo završili svoju uobičajenu razumsku molitvu, nakon što smo ga slavili pjesmom ili neposredno nakon svete mise. Ako vam nije uspjelo u jednoj situaciji, pokušajte u drugoj. Pomoći će vam ako počnete moliti s nekime tko već ima taj dar.

I naravno, kad ga primite – koristite ga!

 

Jospi Lončar / book.hr