Dragi moj, ti si mi najdraže blago!

Muž se toliko naljutio na ženu Suzanu, te joj je uvečer prije spavanja rekao neka kupi iz kuće sve što joj se sviđa i jer je ne želi više vidjeti u svojoj kući, i neka se seli u očevu kuću. Njoj ostalo u glavi ono kad je rekao neka kupi i nosi sve što joj je najdraže i što joj se sviđa.

Što je učinila?

Kad se muž uspavao, naredi slugama neka ponesu njega i krevet na kojem je spavao u kuću njezina oca. U ponoć muž se probudio i iznenađen razgledao nepoznatu sobu. “Gdje se ovo ja nalazim, ženo?”

“Nalaziš se u kući moga oca, odgovori žena.” “Ne znam zašto sam ovamo došao?”

“Sinoć si mi rekao kako, vraćajući se kući svoga oca, mogu ponijeti sve što mi se sviđa i sve što mi je najdraže. Meni se na ovom svijetu ništa više od tebe nije sviđalo niti je što vrjednije od tebe ikad postojalo.”

Mužu se svidjelo objašnjenje, što mu je donijelo toplinu oko srca, koja mu je nedostajala.

Iz ljubavi koja se ponovno rađa, rode se još veće stvari. Bili su dotad u braku bez djece. Ali nakon novih i složnih devet mjeseci, proplakao je sinčić.

†  †  †

Ako prestanemo nekoga ljubiti, kada treba za nj trpjeti, znak je kako ga nikada nismo pravo ni ljubili.