Ako smo ovce, pobjeđujemo; Ako buemo vuci, bit ćemo pobijeđeni ? 

Dok smo ovce, pobjeđujemo. I makar nas sa svih strana opkoljuju vuci, nadvladavamo. Postanemo li vuci, bit ćemo lišeni pomoći Pastira i pobijeđeni. Jer, Krist ne pase vukove nego ovce. On te napušta i od tebe odlazi ako mu ne daš da pokaže svoju pastirsku snagu. A evo što on govori: Ne uznemirujte se što vas šaljem među vukove i što zapovijedam da budete kao ovce i kao golubovi. Mogao sam i protivno načiniti: da vas pošaljem bez ikakva straha da ćete što pretrpjeti te ne budete u opasnosti od vukova, nego da budete strašniji od lavova. Ali je i ovako pravo: vi ćete se proslaviti, a moja će se snaga razglasiti. To je i Pavlu govorio: Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje. Stoga sam ja tako o vama odlučio. Kada, dakle, govori: Evo, ja vas šaljem kao ovce, želi i ovo reći: Ne klonite duhom! Ja dobro znadem, jest, znadem da ćete tako biti svima neosvojivi. A da bi i oni nešto tome pridonijeli, te ne bi izgledalo da je sve od milosti i da su bez zasluge primili vijenac, veli: Budite, dakle, mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Na što će oni: A što će nam naša mudrost pred tolikim pogiblima? I uopće, kako biti mudar u to liku valovlju? Sto može ovca, ma koliko bila mudra, kad je posred vukova, i to tolikih? Neka je golub ne znam kako bezazlen, što će mu to pred naletom jastrebovim? Da, u tim nerazumnim životinjama to ništa ne koristi, ali u vama veoma mnogo.
Ali pogledajmo kakvu to mudrost Krist zahtijeva. Zmijsku. Zmija sve stavlja na kocku, pa i tijelo, samo da glavu sačuva. Tako i ti, hoće reći, sve stavi na kocku osim vjere: novac, tijelo, i sam život. Jer, vjera je glava i korijen. Ako nju sačuvaš, pa makar sve izgubio, sve ćeš opet još izobilnije steći. Stoga ne zapovijeda samo da budeš bezazlen ili mudar, nego oboje spaja, jer je u tome krepost: prihvaća i mudrost zmijsku, da se saču vaš od smrtonosnih rana, i bezazlenost golubinju, da zlo zlime ne vraćaš i da osvetom ne iskorjenjuješ zasjednike. Sama mudrost bez bezazlenosti ne koristi ni šta.

A neka nitko ne pomisli da se ove zapovijedi ne mogu ispuniti! Ta ako itko, Krist poznaje prirodu stvari: zna dobro da se divljaštvo ne sputava divljaštvom nego umjerenošću.

Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa (Hom. 33,1. 2: PG 57, 389-390)