Današnja riječ Božja govori nam o gubi kao o tjelesnoj bolesti, ali istodobno kao i moralnoj = grijehu… Grijeh kalja dušu, prodire u dubinu, presušuje životne izvore…To je grijeh gledan očima vjere. Isusovi suvremenici smatrali su svaku tjelesnu bolest kao posljedicu moralne bolesti, zato su gubavce smatrali nečistima u oba vida i poradi toga ih isključivali iz zajednice.

(Guba je najodbojnija, najzaraznija bolest). – Guba nije pogibeljna, danas se može savršeno izliječiti, Novci za samo jedan bombarder bili bi dovoljni da se izgradi bolnica… Kod svih se naroda takve okuplja u bolnice gubavaca kao nečiste. Danas je još u svijetu oko osam milijuna gubavaca. Svaki 700 čovjek je gubav. Plemenite kršćanske duše (misionari, sestre, znani i neznani) posvetile su se njihovu njegovanju, a često dijele njihovu sudbinu.

„Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: Ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Silne li vjere!
Koliko pouzdanje u dobrotu i moć Isusovu pokazuje taj nesretnik već time što se usudio doći u njegovu blizinu! Kako je tek divna njegova molitva, kolika je vjera izražena u njegovim riječima: Isus treba samo htjeti i sve će biti dobro! On može sve učiniti.
Taj jadnik nije samo upao u jednu od tada neizlječivih bolesti, kod koje trune živo tkivo, nego je bio isključen iz zajednice živih. Morao je prebivati odvojeno i sam izjavljivati da je „nečist“ čim bi mu ljudi došli u blizinu. Bolest je većinom povezana s teškim duševnim pat-njama, a koji puta i psihičkim oboljenjem.

„Isus ganut pruži ruku, dotače ga se i reče mu: Hoću, budi čist! I odmah nesta s njega gube i očisti se.“ Tako je Isus veliku vjeru i žarku molitvu obilno nagradio. Otkupljenje počinje time što Bog ima smilovanja s ljudskom bijedom. Isus je utjelovljeno milosrđe.

U svojoj Enciklici „Bogat milosrđem“ papa Ivan Pavao II. naglašava: „Krist, ispunjenje mesijanskih proročanstava i utjelovljenje ljubavi koja se osobito snažno očituje prema onima koji trpe, prema nesretnima i grješnicima, ponazočuje, i na taj način u punini objavljuje Oca, koji je Bog „bogat milosrđem“. Istodobno, postavši ljudima uzor milosrdne ljubavi prema drugima, Krist svojim činima više nego svojim riječima obznanjuje poziv na milosrđe.“

„Isus ga odmah otpravi zaprijetivši mu se: Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku. Ali on, čim iziđe, stane uvelike pripovijedati i razglašavati događaj.“ Ozdravljeni, kao pravi, živahni istočnjak, odmah podiže veliku viku, uzbuđen zbog svog ozdravljenja. Ali Isus ga ušutkuje, on ne želi biti neki senzacionalistički Mesija, niti neki liječnik-čarobnjak. Isus neće da potkrepljuje u ljudima neke lažne, zemaljske nade. Religi-ozna senzacija i traženje čudesa nije dobar put do vjere. Crkva je u tim stvarima veoma suzdržljiva.

Ovo evanđelje doziva nam u svijest da postoji guba duše – grijeh; da postoji pogrješan stav – držanje prema Bogu, vlastitom životu i ljudima; da postoje negativna djela – grijesi. Gubav je svaki onaj koji griješi, koji sablažnjava navodi drugoga na grijeh.

Malo se danas piše o trovanju duša, o epidemiji psovke i bestidnosti, seksualnoga razvrata i izopačenosti, o zavođenju nevinih, o poplavi laži i kleveta, o nasilju nad umom i srcem milijuna ljudi.
Sv. Pavao veli: “Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj”. Bure i oluje navaljuju sa svih strana…. Znajmo plivati protiv struje kao i Krist koga nam sv. Pavao postavlja uzorom: “Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov!” Sve što činimo, činimo na slavu Božju i svoj osobni spas.

Osvjedočeni vjerniče, možeš Ti poput sv. Pavla reći te riječi bližnjemu. Predstaviti se uzo-rom nije čin oholosti ako je istinito nasljedovanje Krista, što se temelji na milosti i poniznosti. Davati dobar primjer prva je dužnost svakoga kršćanina osobito prema mladima. U svakoj prigodi treba davati dobar primjer. Ne samo pohađanjem crkve, nego i u poslovima, u kući, u ponašanju, u pjesmi i govoru. Sve – uči Pavao – mora biti na slavu Božju. Čuvajmo se bestidnoga pjevanja, pričanja viceva i odijevanja..) Nemojmo nikoga dovoditi u napast. Borimo se protiv sablazni i svake zaraze!

Evo zašto je veoma važno da svaki vjernik češto ispita svoju savjest da vidi je li njegova volja u skladu ili u neskladu s Božjom voljom. I tek tada u svemu sudjeluje na dobro i spasenje.

Molimo Gospodina vapijući da nas očisti od gube svakoga grijeha…
Sjetite se kako je Krist uputio onoga gubavca da se pokaže svećeniku. I ti, dragi brate i sestro, idi pokaži svoje rane svećeniku u svetoj ispovijedi i on će te Kristovom vlašću i i moću očistiti od tvoje bolesti grijeha.

Poput gubavca i ja Te, molim, Isuse: „Ako hoćeš, možeš me od svega osloboditi, što mi smeta i ne da, kako bi potpuno Tebi pripadao i slijedio Te. Vjerujem u Tebe, svoga Spasitelja i Otkupitelja. Sam si rekao: „Sve je moguće onome koji vjeruje!“ Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj maloj vjeri…!

fra Petar Ljubičić