Mnogima su poznate rečenice iz evanđelja koje se često javljaju i koriste u različitim prigodama u Crkvi: Izvezi na pučino! Odsada ćeš loviti ljude! Čini mi se ipak da su one izgubile pravu snagu, jer mislimo da znamo njihovo značenje i da se tu nema što objašnjavati. Nije međutim tako. Razmislimo što uistinu znače Isusove riječi Petru: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude, a ne ribe! Otprve povezujemo tu sliku s ribarenjem ili pecanjem. Ribolov međutim za ribe znači smrt. One se love u mreže ili hvataju na udicu, bacaju negdje sa strane i guše se zbog manjka vode ili ih ubija ljudska ruka. To nije baš simpatično. Zašto se onda Isus koristi takvim primjerom. To je pomalo i apsurdno. Jer kako će Petar – prvi Papa loviti ljude? Možda tako da im oduzima život? Možda će ih nekako na silu izvući da bi pod pritiskom priznali da je Isus Krist?

 Ako nije tako, što to zvuči! Petar nakon cijele noći ribolova, zajedno sa svojim suradnicima, nije ulovio ništa, ni pola ribe. Ribarenje nije lagan posao. Nije to bilo pecanje uz bocu piva. Oni su se iscrpili i fizički i psihički. Kako se Petar nakon neuspjeha morao loše osjećati! Totalna depresija. Pokušajmo sebe smjestiti u taj kontekst. Radimo cijelu noć i ništa ne uspijevamo, umorni smo i totalno iscrpljeni. Sada smo ljuti i više nam se ništa ne da. Mislimo samo na jedno: Hoću spavati! Nemamo više ni snage ni želje.

Kako se još Petar osjećao? Moguće je da se sjetio svoje punice, koju često komentari prema biblijskim tekstovima svrstavaju u osobe teškoga karaktera. Možda je pomislio da će mu ona praviti scene. Žena bi mu mogla također izreći svoju „porciju“. Petar je u ribarenje odlazio sa suradnicima. Vjerojatno su se udružili zbog težine i skupoće posla. Moglo bi se očekivati da će i oni prigovarati Petru zbog neuspjeha, pa će zbog toga vikati na njega. To se i nama događa. Sjetimo se samo scena iz kuće, s posla, s fakulteta. Sve to zvuči pomalo nevjerojatno, ali moramo si dočarati tu situaciju kao bismo otkrili što Isus poručuje svima nama.

U to sve dolazi Isus. Petar je već vidio dosta čudesa koja je učinio Isus, imao je priliku poći za Isusom, ali nije. Možda se Petar svega toga sjetio i sada pomišlja samo da pobjegne od svega. Isus međutim traži od njega da ponovno uđe u lađu i potom se otisne na pučinu. Trebamo znati da Petar, kao i drugi apostoli, tada još nisu prepoznao Mesiju u Isusu. Oni su ga smatrali Učiteljem koji čini čudesa. Zbog toga su ga voljeli i provodili vrijeme u njegovu društvu.

Isus poziva Petra u najgorem trenutku za njega. Za njega nema perspektive! Isus ga međutim u svemu tome upravo takvog želi i povjerava mu novu zadaću da lovi ljude. Ne bude li ih uz pomoć svoje mreže ulovio, oni će umrijeti. Ti isti ljudi koje je Petar dužan spasiti od smrti, mislit će da Božja riječ nema smisla i da im Bog želi sve oduzeti. Ljudi pozvani od Boga misle da umiru zbog Boga. Oni misle da će svi završiti u samostanu, a to ne žele. Živjeti čistoću bit će za njih jednako smrti. Ispunjavanje Božje riječi za mnoge ljude jednako je odricanju od života. No, pogledajmo što zapravo Isus traži od Petra. Prema doslovnom prijevodu s grčkog, Isus kaže Petru: „Hvataj ljude žive (dzogron)!“ To znači da će ljudi koje će Petar uloviti, suprotno od riba, biti izvučeni iz smrti u život. On će ih Božjom riječi povesti u život. Da, to je život u Crkvi, u sili Duha Svetoga.

Možda i vi mislite da vas Isus poziva na nešto što se vam čini preteškim. Ali to je dobar znak. Život se rađa kada se umire. To je kršćanski život. Mi često odbijamo Boga u strahu da će nam on sve oduzeti. Ali Isus tada u našim životima čini čudo.

Pogledajte što se dogodilo Petru i apostolima. Sve su ostavili! Imali su podosta riba i osiguranih nekoliko mjeseci bez posla. No uto, piše evanđelist, sve su ostavili i pošli su za Isusom. Kako to? Upravo tako! Isus im daje još jednu lekciju: Kada sve gubiš poradi Boga, dobivaš sve! Tako se rađa (pre)obilje. Pođi za Isusom, sve dalje i sve dublje. AK/ASZ