IVICA URSIĆ – UVIJEK NEDJELKOM

 

Bili su ribari, ribari koji su ribarili na Galilejskom jezeru. Jezero je bilo bogato ribom i moglo se je solidno živjeti od ribarenja, poglavito ako si bio dobar ribar.

Šimun i Andrija, braća rođena u ribarskoj obitelji, znala su svoj posao. Možda ih on nije mogao obogatiti ali gladni nisu bili. Imali su određenu životnu sigurnost.

Bila je to relativno mirna svakodnevica.

I onda su susreli Isusa.

Andrija je već ranije sreo Isusa i o njemu govorio svome bratu Šimunu.

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”.

(Ivan 1, 35-41)

Ali ovaj put stvari su bile dramatično drugačije.

Ostavili su svoje mreže i otišli su s njim.

Ali nisu ostavili samo svoje mreže, ostavili su i svoju sigurnost.

Ostavili su svoj dom i ostavili su svoj život kojeg su do tada živjeli.

Kako ih je Isus uvjerio na jedan takav radikalan potez?

Je li im možda iznio nekakav edukacijski program, kojeg će savladati tijekom vremena i tako se prekvalificirati za neki novi posao?

Je li im spominjao benefite koje će, ako budu uz njega, ostvariti?

Novac? Položaj? Slavu? Moć?

Ne!

Isus s njima nije čak razgovarao ni o vječnomu životu, o najvećem benefitu od svih mogućih benefita.

Samo je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”

Isus im je ponudio život sa svrhom. Život koji ima smisla.

Ponudio im je šansu da se uključe u posao kojeg Bog obavlja na ovome svijetu. To je njima bilo dovoljno, jer su ostavili za sobom svu sigurnost svojeg dotadašnjeg života.

Ali Isus i dan danas govori i poziva: “Hajdete za mnom!”

I dan danas taj tako jednostavan poziv vrijedi.

“Hajdete za mnom!”

Dođite i dati ću smisao vašem životu.

Dođite i budite dio Božje aktivnosti u ovome svijetu.

Mnogi među nama misle kako u svom životu nisu u stanju napraviti nikakvu značajnu razliku na ovome svijetu.

„Pa što može jedna osoba učiniti?“ često čujemo oko sebe.

Robert Kennedy jednom je rekao: „Mnogi od velikih svjetskih pokreta potekli su iz napora jedne osobe.“

Beznačajna skupina dvanaestorice vrlo običnih ljudi – neprofinjenih i neobrazovanih – koje je Isus izabrao za svoje učenike, kako bi predstavili kršćansku poruku poprilično neprijateljski raspoloženom svijetu, pripadaju u takve ljude.

Vi i ja možda nikada ne ćemo postići takovu veličinu ali možemo ostvariti razliku. Mi to uvijek činimo, svaki put kada ustanemo za nešto što je pravedno, kada pružimo ruku pomoći bližnjemu ili strancu u nevolji i kada svjedočimo drugima Kristovu ljubav.

Sve to zbrojeno, svi ti naši maleni pokušaji, skupljeni zajedno, postaju krugovi u vodi koji se neprestano i nezaustavljivo šire. Na takav način svaki naš pojedinačan život čini tu famoznu razliku na ovome svijetu.

I kao što je Edward Hale rekao: „Ja jesam samo jedan ali ja sam jedan. Je ne mogu učiniti sve ali ja mogu učiniti nešto. Nešto što trebam učiniti ja mogu učiniti. A po milosti Božjoj i hoću.“

Ne ćemo mi uvijek biti uspješni u svjedočenju Krista, jer se naš uspjeh ne mjeri u obliku rezultata kojeg smo postigli, nego se mjeri koliko smo bili iskreni u svome svjedočenju kada nam se je pružila prigoda svjedočiti.

Krist ne mjeri našu vjernost po tome koliko smo riba ulovili, nego koliko smo bili iskreni u svojim pokušajima.

Bog samo traži od nas neka pustimo da naše svjetlo obasjava druge. Isus Krist je došao na ovaj svijet kako bi spasio ljude od grijeha, smrti i zla. Došao je kao svjetlo od Boga koje svijetli u svijetu tame. To je svjetlo zasjalo u našim srcima i tu ne će ostati, jer ono želi sijati drugima.

Drugi u nama vide svjetlo Kristovo, vide ga u našim životima koje živimo i u našim riječima dok zborimo o njemu.

Krist nas čini ribarima ljudi.

Čini nas ribarima ljudi dok njegovo svjetlo sjaji kroz nas.

“Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”

Ako ste u cijelosti zadovoljni svojim sadašnjim životom, ako u vama nema želje učiniti nešto više i postići nešto veće, onda vas ova Isusova ponuda, vjerojatno, ne će zanimati.

Ako ste sretni i zadovoljni sadašnjim stanjem u svijetu, u našoj Domovini, u svojem gradu, u svojoj obitelji, ako ste zadovoljni sa samim sobom i ako nemate želju učiniti svijet oko sebe boljim onda vi u ovome pozivu ne ćete vidjeti smisla.

Ali ako ste čekali šansu biti dio nečeg većeg onda je ta prigoda, onda je ta šansa sada – tu.

Sada je vrijeme.

“Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” zove Isus.

Ova ponuda još uvijek vrijedi.

Neki ribari nikada ne vide mrežu … neki ljudi nikada ne čuju Evanđelje.

Neke ribe izbjegnu mrežu … neki se ljudi odupru Evanđelju i odbace poruku.

Neke ribe na prvi pogled izgledaju uhvaćene ali isplivaju iz mreže … neki ljudi privremeno svjedoče vjeru ali kasnije odustanu.

Neke se ribe uhvate u mrežu … neki ljudi postanu „ribari ljudi“.