FRA IVO PAVIĆ: POLAGANJE RUKU U MOLITVI “Ananija je položio ruke na Pavla da progleda” (usp Dj 9,17)
Knjige Staroga zavjeta govore o različitim obredima gdje se polažu ruke, npr. kod uvođenja levita u svećeničku službu: Gospodin reče Mojsiju: “Kad dovedeš levite neka Izraelci stave na njih svoje ruke”. (Br 8, 10) Takva gesta u Starom je zavjetu povezana s obredom kajanja, gdje je znak polaganja ruku ukazivao na prijenos grijeha i krivnje cjelokupnog naroda na tzv. svekrivca (žrtvovani jarac).
Zatim bi bio protjeran u pustinju. (usp. Lev 4, 15; 16,2 1) Na kraju, polaganje ruku bijaše gesta koja je značila prijenos vlasti s jedne osobe na drugu, kao u slučaju Jošue. (usp. Br 27,18) Mojsije ga je učinio svojim nasljednikom i vodom izabranog naroda: “A Jošua, sin Nunov, bio je napunjen duhom mudrosti, jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke”. (Pnz 34,9) U Novom je zavjetu polaganje ruku gesta koju je Isus koristio kao znak blagoslova i ozdravljanja bolesnika. (usp Mt 19,13; Lk 24,50) Po polaganju ruku Isus je ozdravljao bolesnike i činio čudesa. (usp Mt 8,3; Mk 1,4 1; Lk 5, 13; Mt 9, 18; Mk 5,22; Lk 8, 4 1; MI 7,32; Mt 3,56; Mk 6,5). Ovo je veliki znak ljubavi prema bolesnima. Bolesnici su išli tražiti Isusa i kad bi ga našli, on nije molio jednu zajedničku molitvu za sve, već bi na svakoga osobno položio ruke. (usp. Mt 8,3; Mk 1,41; Lk 5, 13; Mt 9,18; Mk 5,22; Lk 8, 41; Mt 7,32; Mt 3,56; Mk 6,5; Lk 13,10-13; Mk 10,13-16) Isus često koristi tu gestu tl svom misionarskom djelovanju i u poučavanju učenika.
Djela apostolska govore nam da su i laici polagali ruke. Ananija je položio ruke na Pavla da progleda (usp Dj 9,17) i Cijela zajednica polaže ruke na Pavla i Barnabu koji bili su određeni za misije. (usp. Dj 13,3) Isto tako, polaganjem ruku uvodila se nekoga u đakonsku službu. (usp. Dj 6,I-l) Ispunjavajući Kristovu volju, apostoli su polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha i tako upotpunjavali krsnu milost. U Crkvi se taj obred koristi prigodom svećeničkih ređenja, blagoslova ili pri podjeli sakramenata, osobito bolesničkog pomazanja i ispovijedi. Poslanica Hebrejima spom inje polaganje ruku među “temeljnim člancima” svog učenja. (usp. Heb 6,2) Taj znak svemočnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sačuvala u svojim sakramentalnim epiklezama. U Katoličkoj karizmatskoj obnovi (KKO) ta gesta se koristi u slučajevima kada se moli za ozdravljenje bolesnih, ili za novi izljev Duha Svetoga.
Redovito se vrši kolektivno ili individualno. Običaj polaganja ruku bio je vrlo proširen u tradiciji. Kršćanski su roditelji pravili tu gestu nad svojom djecom u nekim važnim časovima vjerskog života – npr. u predvečerje prve pričesti, ili prije početka slavljenja mlade mise.
