Možda nas je mnoge današnje evanđelje začudilo ili zabrinulo. Kako Isus može nešto takvo reći? Kako može hvaliti jednoga varalicu? Pokušajmo rastumačiti usporedbu i izvući pouku.

Riječ je o čovjeku bogatašu koji je imao velik posjed. Postavio je nad posjedom upravitelja koji se brinuo za radnike i obradu. Zarađivao je on dosta ali je i gazdi morao davati određene količine prihoda. Dozna gazda da ga upravitelj vara i potkrada. Dozna i upravitelj da će ga gazda najuriti, pa se dosjeti kako će sebi osigurati budućnost kad ga izbaci iz službe. Pozove k sebi gazdine dužnike.

Pita: koliko ono ti duguješ mom gazdi pšenice? 10 kvintala. Daj amo potvrdu. Napisat ćemo 8. Koliko ti duguješ gazdi ulja? 100 litara. Napisat ćemo 50. I tako jednom po jednom dužniku smanjivao dugove. A sigurno je svakom pripomenuo: pamti, pa vrati! Doznao gazda i za ovu najnoviju prijevaru svog upravitelja i priznao mu da je snalažljiv.

Nije Isus ovu pripovijest izrekao da pohvali lopovsku snalažljivost upravitelja, nego da nam kaže: vidiš kako on misli na budućnost i osigurava da mu budućnost bude ugodnija. Tako bi i mi trebali misliti na s još više mara misliti na svoje vječno spasenje – svoju vječnu budućnost kako bi je učinili sretnom.

Isus osuđuje prijevaru upravitelja, naziva ga nepoštenim i nevjernim slugom, jer vara svog gospodara, čini nepravdu, sve svodi na svoju korist, ali mu isto kao i gospodar priznaje, spretnost i okretnost, snalažljivost, trud i mudrost da iziđe iz nevolje.

Ovom usporedbom Isus nam poručuje: Prijatelju, spoznaj svoje stanje u kojem se nalaziš? Ono može biti opasno i opominje nas! Trebali bi biti mudri i odlučni! Promijenimo se i obratimo već danas, sada…! Današnji dan, sadašnji trenutak, naša je prilika, naše milosno vrijeme. Odrecimo se svoje mlakosti i odlučimo se odmah, bez čekanja i slijedimo Isusa… Recimo: „Isuse, želim Tebi služiti i s Tobom živjeti…“

Isusova pouka je jasna. Nalazimo se u svijetu, u okolnostima gdje vidimo kako se djeca igraju i zabavljaju. Malo tko od njih računa zašto ih je Bog poslao na svijet, što će sutra biti od njih? A ti, to nam želi Isus reći, budi razuman i pametan. Poigraj se i proveseli, ali nemoj zaboraviti zašto te Bog poslao na svijet. Što moraš učiniti da svoju vječnu budućnost učiniš sretnom.

Djeca dobro znaju da se ugodnije igrati i skakati, nego sjediti u školi ili čitati, učiti. Ali što možeš očekivati u budućnosti ako tako budeš radio.

Ugodnije bi bilo ljeti ležati, u hladu, nego se na poslu znojiti i mučiti. Ali što će biti u budućnosti.

Tako je i u kršćanskom i duhovnom životu. Ugodnije je prepustiti se duhovnoj lijenosti pa ne misliti na molitvu, na sv. Misu, na starijega, na poštenje, na dušu. Ali što će biti kad dođe vječna budućnost, a ti prazne duše?

Pošalješ dijete da ti nešto donese. Ono mora proći pokraj skupine djece koja se igraju. Ti kažeš djetetu: Hajde, ali nemoj se s njima zaustavljati, gledaj svoj posao, nemoj dangubiti.

Pripovijedajući o nepravednom upravitelju Isus je dodao: “Sinovi ovoga svijeta pametniji su od sinova svjetla!”

Što su Isusu “sinovi ovoga svijeta?” To su oni koji samo vjeruju u ovaj svijet. Daj ti meni tu u ono tamo ja ti ne vjerujem. Tako oni govore. A što su Isusu “sinovi svjetla”? To su oni koji gledaju dalje, u vječni život. Oni znaju da imaju dušu, vjeruju da će ona vječno živjeti. To su uistinu sinovi svjetla! Zato sve čine da osiguraju sebi sretnu vječnost.

Nažalost, veli Isus da su sinovi ovoga svijeta, pametniji od sinova svjetla. Kako pametniji? Jer se sinovi ovoga svijeta trude, muče, trče i sve čine da sebi sutrašnjicu učine ljepšu i ugodniju, a sinovi svjetla, vjernici veoma malo ulažu truda da učine vječnu budućnost sretnom.

Uzmimo samo jednoga sportaša. Svaki dan mučno trenira, odriče se pića, duhana, zabava i ugodnosti. Kad bi on sva ta odricanja činio radi Boga, radi duše, bio bi svetac.

Nogometaš radi kondicije pretrči desetke km, a mi vjernici radi duše i njezine sreće žalimo prijeći nekoliko km i to trčeći. Zato Isus veli da su sinovi ovoga svijeta u svom poslu pametniji od sinova svijetla.

Ako smo sinovi svjetla, a jesmo trudimo se da što bolje osiguramo svoju vječnu budućnost… Svaki dan u knjigu života ubilježimo jedan ispunjeni, s Bogom i za Boga proveden dan – i neće nas iznenaditi naš zadnji dan.

Razmislimo: Jedan dan ima 1440 minuta, koliko minuta od toga upotrijebimo za ono što je uistinu nama najpotrebnije. U tjednu ima 168 sati. Mislimo li možda da smo dosta učinili ako jedan sat od toga posvetimo nedjeljom službi Božjoj – sv. Misi?

Kako se služimo zemaljskim stvarima koje smatramo svojim vlasništvom? Naša nam vjera govori da iznad svakog čovjekovog prava vlasništva stoji Božje gospodarsko pravo.

Molimo za mudrost i čvrstu vjeru koja će nam pomoći u ostvarenju cilja! Čuvajmo se mlakosti i neodlučnosti! Prava je životna mudrost u tome da nam Bog bude na prvome mjestu i najvažniji u životu. Ne zaboravimo: Ne možemo služiti dvojici gospodara. Ne možemo služiti Bogu i bogatstvu.  Uložimo svoja dobra u ono što neće nikada propasti. Ponizno služimo svom svetom Gospodaru koji nam je obećao vječni, neprolazni blaženi život! Budemo li uvijek tražili Boga i za njega živjeli, imat ćemo njegov blagoslov.

Budimo savjesni i odgovorni, budni i mudri, i ne dajmo se iznenaditi. Sređujmo svoje račune na vrijeme! Radimo odmah na svom obraćenju, već sutra može biti kasno. Vječnost dolazi nenajavljeno, ali neizostavno. Bit ću pitan, što sam učinio od svoga života? Za Boga, za svoju braću i sestre…za vječnost…? Spremajmo se svakoga dana spremno odgovoriti na to vječno pitanje!

 

Zašto je zadavio svoju majku – U jednom je francuskom gradu živio dječak koji je bio vrlo razuzdan u svakom pogledu, a bio je jedinac u majke. U školi je prkosio učiteljima i kvario ostale dječake. Bio je uvijek spreman za tučnjavu i druge neurednosti. A vrlo je rijetko dolazio na vjeronauk i u crkvu na svetu Misu i sakramente. Zato je vjeroučitelj jednoga dana posjetio njegovu majku i opreznim joj riječima preporučio da se više posveti svome sinu, da bolje pazi na njega i da ga redovito šalje na vjeronauk i u crkvu. No majka se tomu usprotivila, skočila je u obranu svojega dječaka i počela ga na sve moguće načine ispričavati.

A kad joj je svećenik spomenuo vjeronauk i crkvu, ona mu je cinički odgovorila: „Vrlo važno, i hrastovi u šumi rastu sasvim lijepo i bez crkve i bez svećenika.“ Svećenik joj je uputio još nekoliko savjetodavnih riječi, no kad je vidio da ništa ne koristi, udaljio se.

Dvadeset godina nakon toga francuske su novine donijele vijest da je neki mladić, a bio je to spomenuti dječak, osuđen na vješala jer je zadavio svoju majku koja mu nije dala novca za provod i kartanje.

Sam Bog veli: „U čemu tko griješi, u tomu će biti i kažnjen.“

Te su se riječi dosljedno ispunile na ovoj nesretnoj majci. Bez Boga i njegove pomoći ne možemo se snaći, a ni odgojiti svoju djecu. Bog nam je darovao zapovijedi kojih se trebamo držati ako želimo biti sretni ovdje i u vječnosti. Ova se majka teško ogriješila u svom bračnom životu što nije htjela imati više djece osim sina jedinca. A ogriješila se i o svoga sina zanemarujući njegov kršćanski odgoj. Zato ju je stigla strašna kazna upravo u sinu jedincu.

Isuse, pomozi nam da budemo vjerni u malome kako bismo bili vjerni u velikome!