Svi želimo biti sretni ili kako se to zna reći „blaženi“. Sve što radimo ide za tim kako bismo konačno postali sretni. A sreće je na zemlji premalo. Malo je ljudi posve sretnih. Nad svima visi bol i patnja, nesigurnost i smrt, pogotovo ovih zadnjih mjeseci u vrijeme ove moderne pošasti. Život je prepun napasti. Moramo se boriti protiv svih zlih sila.

Naš božanski Spasitelj, je jedini put, istina i pravi život. On je put i to jedini da se dođe k vječnomu Ocu u raj. Izvan toga puta zaluta se: “Nitko ne dolazi Ocu osim po meni!” (Iv 14,6). Tko ne hodi ovim putem, uzalud traži život: „Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života!” (1 Iv 5,12). On je Alfa i Omega. On je božanski Spasitelj, čudesni Otkupitelj i moćni Osloboditelj, jedini spas i sama svetost, izvor svake svetosti i spasenja.

“Jer, izabra nas Bog u njemu prije stvaranja svijeta da budemo sveti i bez mane pred Bogom; u ljubavi nas predodredi da postanemo njegovi sinovi po Isusu Kristu i da po odluci njegove volje k njemu dođemo, na hvalu njegove slavne milosti. Nju nam darova u ljubljenom Sinu.” (Ef 1,4-6)

Bog nas neizmjerno voli i zbog toga nas kao svoju voljenu djecu hoće učiniti dionicima svoga vlastitoga blaženstva.

Bog hoće da budemo sveti. To je njegova vječna volja. Bog želi da budemo sveti, jer je on sam svet.

Naša nebeska majka Kraljica Mira poziva nas na svetost, savršenost. To je naša životna zadaća.

 “Draga djeco! Danas vas pozivam na svetost. Bez svetosti ne mo­žete živjeti. Zato ljubavlju pobijedite svaki grijeh i ljubavlju pobijedite sve poteškoće koje vam dolaze. Draga djeco, molim vas, ostvarujte u sebi ljubav!” (10. srpnja 1986.)

“Draga djeco! Molim vas da od danas prihvatite put svetosti. Volim vas i zato budite sveti.

“Napose vas pozivam, draga djeco, da svojim molitvama i žrtvama počnete živjeti sveto, jer želim da svaki od vas koji je bio na ovom izvoru milosti dođe u raj s posebnim darom koji će meni predati, a to je sve­tost. Zato, draga djeco, molite iz dana u dan i mijenjajte svoj život da budete sveti, ja ću vam biti uvijek blizu!” (13. studenoga 1986.)

Ali što znači biti svet? Što je svetost?

– Svetost je ponajprije nezalužena milost, dar, život iz vjere i po evanđelju, u radosnom zajedništvu s Bogom.

– To je punina vjere i milosti, raspoloživot srca koje se otvara djelovanju Boga i njegova Duha. Ona je pečat vjere.

Bit svetosti je “biti Bogu drag”, omiliti mu.

– Svetost je ljubav – rađa se u ljubavi i ostvaruje se u ljubavi prema Bogu i braći. Ljubav nas čini Bogu sličnima!

„Svetost je temeljni uvjet i neotuđiva pretpostavka da bi Crkva ispunila svoje spasonosno poslanje“ – kaže sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici „Christi fideles laici“ (CL 17).

Živimo u vremenu koje žeđa za svecima. Jedino oni žive u vremenu nošeni vječnošću, prijateljuju s ljudima i s Bo­gom, preporađaju svijet snagom neba, stoje objema nogama na zemlji i dišu ozračje neba.

Jedino oni su realisti, jer su svjesni da samo Bog može mijenjati ljude i da zemlja može pripadati ljudima tek nakon što oni pripadaju Bogu.

Biti svet je zapravo tako normalno, svagdanje i jedno­stavno. Toliko je jednostavno da to i ne uviđamo, da mimo toga neopazice prolazi­mo.

Svet je onaj koji je savršen, uzvišen, koji je sama punina dobrote, milosrđa i ljubavi. Svet je onaj kojega ne mogu dodirnuti nikakvo zlo, grijeh, mrak, niti negativnost. Možemo reći: svet je samo Bog. 

– Svetost je ići putem za Kristom: prihvatiti Krista, odreći se sebe, svojih nesvetih sklonosti i ludosti, odreći se sebe opakoga…

– Svet je tko svaki dan objema rukama uzme svoj životni križ i nosi ga bez jauka i proklinjanja, tko savjesno vrši svoje dužnosti i svaki dan slavi Boga.

– Svet je onaj tko Bogu daje prvo mjesto u životu i tko se svakodnevno bori protiv strasti i napasti. Tko se zalaže za istinu i pravdu.

Dakle, biti svet znači hoditi s Bogom, biti prijatelj s njime, biti Bogu drag, mio, imati potpuno povjerenje u njega. Svet može biti svatko tko hoće. Bog je svakom kršćaninu dao mogućnost da bude svet i preko sv. Petra poziva: „Kao što je svet onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju“ (1 Pt 1,15)

Za svetost nije potrebno neko mjesto, nego samo promjena srca po molitvi, pri­manje sakramenata i slušanje Božje riječi. A to može svaki vjernik. Ljubiti Boga i ljubiti ljude, to je svetost i znak svetosti. Sveti Pavao upozorava laike, da žive „kako se pristoji svetima“ (usp. Ef 5,3).

Blagdan Svih Svetih je svetkovina cijeloga naroda Božjeg, svetkovina svih onih koji su kršteni i koji pripadaju Božjoj obitelji, a ne samo onih koji su već na nebu.

Među svetima velik je broj i iz našega naroda. I djece i mladeži, otaca i majki. Neki su u nebo stigli u nevinosti, bez grijeha. Nisu nikada izgubili milost Božju i Božje prijateljstvo. Npr. Sv. Ivan Krstitelj, Sveti Josip, Sveti Alojzije Gonzaga, Sv. Bonaventura, Sv. Toma Akvinski, Sveta Terezija od maloga Isusa.

Među svetima velik je broj i onih koji su živjeli u grijehu, pa se obratili iskreno i potpuno, te pokoru činili nakon obraćenja. Tako Marija iz Magdale, Savao Taržanin, Augustin, Margareta Kortonska i mnoštvo drugih. (Jeronim i desni razbojnik).

O svecima se danas manje govori nego prije. Kao da ih želimo posve zaboraviti. Ipak, sveci su nam primjeri, živi uzori koji nam pokazuju, da i ljudi mogu ići putem kojim je Krist prije prošao. Svjedoče nam, da svatko može postići savršenstvo, ako se odvaži i sav svoj život založi za Krista.

Kad govorimo o svecima, moramo izbjeći glavnu opasnost: da ih ne precjenimo! Sveci su prije svega tajna Božjega zahvata. Zasluga je njihova u odzivu. Sveci su se otvorili i uzvratili vjernošću i ljubavlju.

Sveci su nosioci blagoslova svijetu i svijet obraćaju Bogu. Oni su ljubili Boga svim srcem i svom snagom svojom. A jer su ljubili Boga ljubili su i ljude, kao sami sebe. Bili su skromni ljudi.

Potpunim pouzdanjem predali su se Božjim obećanjima. Svojim potpunim predanjem i odvažnošću dokazali su da je moguće živjeti evanđelje i život temeljiti na Bogu.

Sveci su ljudi koji su nikli u našoj povijesti uvjetovani svom našom ljudskošću, pa tako i grijehom. Ali to su ljudi i žene koji su imali posvemašnje povjerenje u Boga koji je Ljubav i Život te mu se posve stavili na raspolaganje i nastojali se otvoriti braći ljudima onom dobrotom kojom su se obogaćivali svojom vjernošću Ocu Života.

Oni su stalno bili u službi čovjeku i njegovu spasenju. Iako su stalno u vezi s Bogom, povezani su s nama. Prilike u kojima su živjeli, ljudi s kojima su se susretali, događaji koje su proživljavali bili su za njih prigoda susreta Boga kao onoga koji iznenađuje, očekuje, poziva i traži odgovor.

Sveci nam danas poručuju da je svetost moguća: svakoj dobi u svim staležima, u svim sredinama. Ona nije teška uz pomoć Božje milosti. Tu je pravo značenje današnje svetkovine: štovanje svetaca.

Slavimo svete da bismo istaknuli našu obvezu da slijedimo njihove stope, nasljedujemo krjeposti i molimo njihov zagovor. Sveci će nam pokazati jedini put da stignemo onamo gdje su oni stigli. Taj put je označio Krist i njegovi pravi sljedbenici: put blaženstva.

– To je put nutarnjega siromaštva, poniznosti. Bog nam je apsolutno potreban.

– To je put trpljenja, podnošenja naše bijede i njezinih posljedica te to učiniti sredstvom otkupljenja sebi i drugima.

– To je put blagosti, odbacivanja nasilja, osvete, mržnje da bismo učinili svoj život trajnom službom ljubavi za druge.

– To je put pravednosti, odbijanja prevara, uopće grijeha.

– To je put milosrđa, oproštenja i sveopće ljubavi.

– To je put čistoće srca i tijela. 

– To je put mira, stalno i čvrsto odbijanje rata.

– To je put progona i uvreda. Tim putem je hodio Krist. To je put, koji preko križa vodi k slavi.

– Biti svet je jedina, uzvišena zadaća svakoga od nas. Svet može postati svatko tko to ozbiljno hoće i to s pomoću Božjom.

Jedna velika i sveta žena napisala je na koricama svoje bilježnice – dnevnika: „Jedina mi je želja koju imam na zemlji: pod svaku cijenu želim postati sveta!”

Kako su sestra i brat našli vjeru u Međugorju?

Djevojka Mirela pripovijeda kako je od 15 godine do 20 živjela bez vjere, bez Boga. Radovala se u životu svemu onome čemu se toliki mladi raduju: izlascima, disku, rokkoncertima, prijateljima. Priznaje da ju je to samo trenutačno usrećivaIo, ali je kasnije osjećala veliku prazninu i tjeskobu. Čeznula je za pravom srećom i istinskom radošću.

Imala je majku koja je bila osvjedočena i uzoma vjernica. Jednoga dana za vrijeme molitve, njezina majka je čula, kako joj Gospa govori: “Hodočasti u Međugorje!” Ovo je bio znak da moja majka moli za mene i moga brata i oca, jer nismo vjerovali. Kad nam je majka rekla da bi željela povesti nas u Međugorje Kraljici mira, mi smo se usprotivili i čak posvađali.
Mislila sam: “Što ja imam tamo raditi? Možda je istina da se tamo Gospa ukazuje i da mnogima pomaže. Možda se tu svatko može obratiti i povjerovati, ja sigurno ne!”

Onda je došao Veliki petak 1990. godine koji nikada ne mogu zaboraviti. Na brdu Križevcu bilo je izvanredno ukazanje. Za vrijeme ukazanja meni je bilo jasno da je Gospa tu. Ja je nisam vidjela svojim očima, ali sam je srcem doživjela kao svoju majku koja me je ovdje dovela. Iskusila sam Božju nazočnost. Dobila sam dar vjere. Shvatila sam da me Bog voli da je moj dobri Otac – Stvoritelj. Od toga se iskustva može dugo i dugo živjeti…

Poslije svega što sam doživjela, pripremila sam se za ispovijed. Koje li milosti?! Bogu koji te voli predaješ svoju muku,, svoje grijehe i on ti sve oprašta. Neopisivu sam sreću osjetila poslije odriješenja.

Odlučila sam odmah početi živjeti poruke koje nam Isus šalje preko Gospe. Poruke su mi pomogle shvatiti da me Marija vodi svome sinu Isusu. Malo pomalo počela je rasti u meni želja, svoj život potpuno darovati Isusu. Molila sam za jasnoću, kamo poći? Odluka je pala: Zajednica Blaženstava. Ona priznaje da je našla pravi put sreće.

Radost koju joj Gospodin dariva veća je od svega što je prije doživjela.

Potom je ova djevojka ispričala kako je i njezin brat doživio svoje obraćenje. Bio je u Međugorju i vidio mnoštvo mladih. On je najprije osjetio u srcu zov da se ispovijedi. Za vrijeme svete pričesti duboko je iskusio Isusovu nazočnost. Molio je klečeći i zahvaljivao Bogu na tome daru. To je bio trenutak obraćenja za moga brata.

Međutim, kad se vratio kući, ponovno je pao i živio kao i prije obraćenja. Moja majka i ja smo puno molili za njega. Kad je ponovno hodočastio u Međugorje, Bog mu je povratio izgubljenu milost obraćenja. Ovo je bilo njegovo konačno obraćenje.

Živeći svakodnevno Gospine poruke i on je pristupio Zajednici Blaženstava i želi postati svećenik. Tako je molitva Međugorskoj Gospi pomogla ovoj obitelji da je našla Boga i svoje obiteljsko jedinstvo i pravo obiteljsko ozračje.