.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

  1. USKRSNA – A – Isus se ukazuje dvojici učenika u Emausu

Od prvoga uskrsnoga dana kroz vjekove do danas okupljaju se katolici u ime Isusovo, slušajući Božju riječ, apostolski nauk, lomeći kruh Gospodnji, hvaleći i slaveći Boga.

Slavimo ono što je najveće i najsvetije u našoj svetoj vjeri, žrtvu svete Mise – gozbu ljubavi. U ovom svetom susretu slavlja spasenja Gospodin nam otkriva Pisma i lomi kruh života, daje nam Božju riječ i svoje tijelo kao hranu, a mi ga vjerom prepoznajemo kao učenici u Emausu.

Jesmo li svjesni da nas Isus uvijek prati na putu života? Zapažamo li Isusa kako s nama ide nedjeljom u crkvu? Znamo li prepoznati Isusa u drugome, bratu i sestri do nas?

Poznato nam je Evanđelje o dvojici učenika iz Emausa kako razočarani napuštaju Jeruzalem. Skoro ne vjerujući da se dogodilo ono što se dogodilo i da njihov ljubljeni i poštovani učitelj nije više s njima. Putujući tako razgovarali su o svemu što su preži­vjeli s njim, napose o zadnjim danima koji su tako jako bili prožeti događajima.

Advertisements

Na putu kući oni susreću božanskoga Spasitelja koji im tumači  Pisma i njihovu ulogu u povijesti spasenja. Oni su se nadali da je Isus onaj kojega su svi očekivali. Onaj u koga su polagali nade bio je uhićen, mučen i razapet. Možda su ga čak vidjeli na križu. Znali su da se govori da je grob prazan, ali nije se obistinilo ono o čemu su se oni nadali. Kraljevstvo Božje nije uspostavljeno.

Isus im se pridružio na putu kao stranac i pita ih zašto su tako utučeni. Oni mu pripovijedaju svoju priču. Isus im tumači smisao toga što se dogodilo. Oni su slušali što govori, ali jesu li zaista čuli? Čuli su, ali jesu li razumjeli što su slušali?

I tako dođoše do mjesta svoga boravka. Isus želi ići dalje. Oni ga zaustavljaju, jer noć je i ništa se nije promijenilo u tom svijetu, opasnosti vrebaju. On ostaje s njima i uzima kruh koji su mu dali. Makar je on bio gost, a oni kućedomaćini on uzima kruh, lomi ga, blagoslivlje i daje im. Dijeljenje je počelo. Isus ne­staje ispred njihovih očiju.

Ostali s tim komadom kruha u ruci, puni začuđenja, ali najedanput shvatili su: od toga trenutka pa nadalje to se njih tiče, to je njima predano, to je njihova stvar i oni je moraju dalje prenijeti. Oni ustaju, putuju cjelu noć, koja više nije tako tamna, idu prema Jeruzalemu gdje je započela pobjeda, a u srcu nose onaj kruh koji im je Isus dao, tj. sebe.

Bez toga kruha, bez Isusa, bez njegove riječi, bez susreta s njime, bez susreta s braćom i sestrama na euharistijskom sastanku ne može se ništa mijenjati: noć ostaje noć, tamna, mrkla… A s tim posvećenim kruhom može se mijenjati, može se kruh svagdanji dijeliti među braćom, može se biti solidaran, može se biti nenavezan na zemaljska dobra, jer znamo da putujemo prema trajnom boravištu koje nam je Krist svojim uskrsnu­ćem pripremio.

Zanimljivo je pitanje učenika: “Zar si ti jedili stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?”.

Isus ih pusti da si rasterete misli jer zna da će ih to olakšati i pri­premiti za idući razgovor. Započeo im je tumačiti Pisma Staroga Zavjeta koja su govorila o njemu. Šteta da nam evanđelisti ovo Isusovo tumačenje nisu zabilježili.

Isus je govorio o 22. Psalmu, o patnjama Sluge Božjega iz drugog dijela Izaije, Jeremjinim tužaljkama, i tekstovima koji ne naviještaju Mesiju koji će vladati i trijumfirati nego Mesiju koji će trpjeti.

Njima je počelo gorjeti srce. Iznenada se u njima pojavi pitanje: “Nismo li se ipak prevarili? Jesmo li možda prebrzo napustili Jeru­zalem”.

Jer je već nastajala večer, oni zamoliše tajanstvenog stranca da prenoći kod njih, da im bude gost. “Gospodine ostani kod nas!”

Je li ovaj poziv pridonio k tome da su prepo­znali Isusa? Dok su s njim razgovarali, nisu ga pre­poznali. Nije li, dakle, Ljubav prema bližnjemu pravi put da nađemo Isusa?

Za vrijeme večere, kad je Isus uzeo kruh i blagoslovio ga otvoriše im se oči. To je mogao samo Krist učiniti. Skočili su i htjeli ga zadržati. Ali on je nestao nji­hovim pogledima.

Zar se nismo i mi prepoznali u učenicima iz Emausa? Nisu li oni slika čitavoga naroda Božjega koji se kreće prema svome cilju? Na tom putu muče ga sumnje i mnoge nejasnoće. Ali Gospodin je s njim sa svojom riječju i kruhom.

I mi iz godine u godinu slušamo propovijed o Evanđelju – kao i učenici iz Emausa, a ipak je naša vjera tako slaba i kolebljiva. Često je to tako, kao da smo slijepi i gluhi prema riječima Pisma, tako da ne možemo shva­titi njegov pravi smisao.

Isus nas nikada ne ostavlja same. Slaveći euharistuju dopušta nam da osjetimo njegovu blizinu i ljubav. Mi znamo : on živi. On je doista uskrsnuo. On je s nama!

Živimo s Uskrsnulim i u Uskrsnulom!

 

 


Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •