Kad površno pogledamo kako izgleda Božja riječ, onda relativno lako i brzo opazimo da nije komplicirana da je to jednostavna riječ. Sveto Pismo nije pisano teškim filozofskim jezikom, nije pisano matematičkim jezikom, pisano je posve jednostavnim ljudskim svakodnevnim jezikom priče.

To je toliko jednostavan jezik da se mnogima učini prejednostavnim, banalnim, površnim, ali vjerojatno jedno od najznačajnijih obilježja Božje riječi da je istovremeno posve jednostavna i nesagledivo duboka. Do te mjere duboka da je jedan od najumnijih filozofa prošlog stoljeća Ludwig Wittgenstein, austrijski filozof koji je uglavnom živio u engleskoj kaže: “da po njegovu iskustvu Božja riječ nema dna možeš ići uvijek dublje.” To je nešto najfascinantnije na Božjoj riječi jer ona djeluje posve jednostavno ali je životno važna, kao što je to voda, kao što je to kruh. Na oko je i voda posve jednostavna, banalna ali bez nje nema života. To je obilježje svega onoga što Bog stvori da izgleda posve jednostavno i tako duboko. Jedan od tekstova koji se čini najjednostavniji u svojoj jednostavnosti i svojoj dubini nalazi se u Lukinom evanđelju i zadržati ćemo se na njemu. On je naravno kao i svi drugi tekstovi koji se s njim susreću iz tjedan u tjedan, poznat ali ne znači da se hranimo njime. To je kao i sa vodom, ona može biti na dohvat ruke ali ona koristi samo ako je pijem, tako nam i Božja riječ može nam biti na dohvat ruke u mom Smartphone ali ona koristi i hrani me samo ako je uzimam sebi. Prvo ćemo poslušati, a on ćemo se zaustaviti na njoj. (Lk,23,32-49).

Ako ste pročitali tekst Luka je u njemu najprije opisao što se dogodilo na Golgoti, precizno opisao one koji su bili prisutni i u tekst utkao nešto što se tiče nas ili svakog o nas i našeg svakodnevnog jezika. Utkao je opis dvaju načina kako se mi služimo svojim jezikom.
Jedan je da jezik upotebljavamo kao oružje, mi se riječima možemo služiti tako da ranjavamo, da ubijamo, da jezik upotrebljavamo na vrlo ratobran, destruktivan način.
Jezik može nalikovati oružju kao bomba koju bacim i ona uništava i ranjava. u ovom kratkom tekstu Luka je utkao drugu mogućnost služenja jezikom a to je da mi možemo jezikom iscjeljivati, tješiti, govoriti istinu, biti na strani povrijeđenih. Čudo jedno kako u malo riječi stavio tako različite načine našeg služenja jezikom.

Da se tom približimo POSLUŠAJTE PREDAVANJE FRA ANTE VUČKOVIĆA.