DODIRNE TOČKE SA PROTESTANTIMA
(mogućnost zajedničkog rada na izgradnji Kristova Kraljevstva)
Nakon članka o različitosti između katolika i protestanata, donosim neke dodirne točke i prostore gdje možemo živjeti kao braća i sestre i zajednički raditi na spasenju ljudi.
1. Zajedničko nam je krštenje.
– Po krštenju postajemo djeca Božja, zaodijevamo Krista, briše nam se istočni grijeh te možemo hoditi u milosti Božjoj. Bog ne želi da se njegova djeca svade, već hoće da budu zajedno. Ovo zajedništvo ranjeno je kroz povijest i ugroženo različitim shvaćanjima Božje Objave.
2. Ista vjeroispovijest.
– Ispovijedamo istog Boga kojeg možemo zajedno slaviti pjesmom, zajedničkim molitvama, Psalmima i hvalospjevima, čitajući Božju riječ i izmjenjujući ono što nam je zajedničko. Međusobni razgovori povećavaju i mogućnost rasta u spoznaji Božje Riječi. Zajednička vjera omogućuje da udružimo sile u evangelizaciji ljudi.
3. Isus Krist.
– Ispovijedamo istog i jedinog spasitelja Isusa Krista, njegovu muku, njegov križ, snagu njegova uskrsnuća. Zajedno se ponosimo jedino Kristovim Križem. Oko njega se možemo okupiti i moliti oproštenje naših grijeha. Naravno, za katolike ti čini podrazumijevaju i sakramentalnu ispovijed.
4. Borba protiv Zloga.
– Borimo se za spasenje ljudi i oslobođenje od Zloga. To je glavni naš zadatak, u tome moramo biti ujedinjeni. Zajednički raditi da u svijetu bude prisutno Božje Kraljevstvo i da se svlada vlas đavla.
5. Slavljeničke pjesme.
– Katolici su preuzeli puno protestantskih pjesama, koje koriste na svojim susretima, pa čak i misnim slavljima. Znam da je tu mnogo protivnika (i sam podržavam razboritost i umjerenost u tome), posebno što se tiče pjevanja tih pjesama na sv. misama, ali upravo preko glazbe privukli su se mnogi mladi u Katoličku Crkvu, ne u protestantsku, barem ne većina. S druge strane, protestanti također pjevaju pjesme koje su skladali katolici. Osobito u ovome možemo jednim glasom pjevati Bogu i slaviti ga. U slavlju jača naša vjera, silazi na nas Duh Sveti. Slavljenje Boga okuplja Crkvu, uzdiže srca Bogu, ujedinjuje ljude.
6. Duh Sveti puše gdje hoće.
– Protestanti imaju Duha Svetoga, a karakteristika Duha Svetoga je da ujedinjuje ljude, ujedinjuje Crkvu. Nitko ne može ujediniti jednu Kristovu Crkva, osim Duha Svetoga, koji je dao njezin početak. Zato, katolici i protestanti, koji su ispunjeni Duhom Svetim, nada su da će ipak na koncu biti jedna Kristova Crkva, ujedinjena u svemu. Poslušnost Duhu Svetom ovdje je ključna. Čovjek mora biti spreman odustati od svojih misli i prihvatiti Božje misli, koje nisu ljudske. Čovjek mora rasti. Bez obzira što Katolici imaju puninu istine, opet trebaju rasti u spoznaji istine. Duh Sveti nas uvodi u svu istinu. On jedini može promijeniti utvrde krivih mišljenja, krivih nauka. Zato, ako želimo se ujediniti, trebamo se otvoriti Duhu Svetom i moliti se Duhu Svetom. Duh Sveti treba nadahnuti ono što ćemo reći jedni drugima, prema njemu ravnati naše misli i osjećaje. Potrebno je prestati sa provokacijama, govoru ‘s visoka’.
7. Karizmatski susreti obnove u Duhu.
– Karizmatski susreti već duže vrijeme okupljaju katolike i protestante u zajedničkoj molitvi i slavljenju Boga. Bez obzira što su mnogi protiv karizmatskog pokreta, vidi se da jedino susreti karizmatskog pokreta uspijevaju zbližiti katolike i protestante na tako visokom nivou. Dakako, uvijek treba biti na oprezu da se ne ide predaleko, ali to je jedna prilika gdje se zaista vidi jedna Kristova Crkva, koja treba jedan dobar teološki dijalog, da uz Božju pomoć pomire posvađane strane. Naravno, pomirenje se ne događa bilo kako, već prihvaćanjem bitnih elemenata Kristove Crkve: Papa, podložnost i poslušnost apostolskim nasljednicima, sakramenti, Marija i sveci kao zagovornici, sv. misa i dr.
8. Međusobno praštanje i dobročinstva.
– Neopraštanje je rak rana svih odnosa. Protestanti trebaju prestati provocirati katolike, a katolici znati ljubiti svoju braću i sestre. Nećemo se zbližiti ako se ne volimo i ako se ‘bockamo’. Težak je put k sjedinjenju, jer su velike razlike u bitnim elementima Katoličke Crkve i pristupu Bogu (duhovnosti), ali put treba započeti sa iskrenim dijalogom, gdje se nauke otvoreno govore, izlažu, gdje se zdravo debatira, gdje se stalno zaziva pomoć Duha Svetoga i gdje se uvijek pretječemo u poštovanju i dobročinstvima.
9. Biblija.
– Iako ima nekih bitnih razlika u tumačenju Biblije, ipak se u većini toga slažemo i možemo se izgrađivati međusobno. Biblija donosi istinu o čovjekovu spasenju, sve što nam je potrebno znati da bismo postigli spasenje, uz naglasak da su nam potrebni tumači. Tu je i prostor da se zajednički udružimo u poduci ljudi, organizirati druženja gdje zajednički proučavamo Bibliju, organizirati zajednički Lectio Divina (molitveno razmatranje Božje Riječi).
10. Učiteljstvo, vodstvo.
– Katolici i protestanti imaju poglavarstvo u vjeri. Katolici imaju Papu, Biskupe, svećenike; protestanti pastore. Važno je naglašavati vjernicima da ne mogu sami bez vodstva. Također, protestanti trebaju raditi na ujednačavanju svoje nauke, a bojim se da i mi trebamo učvrstiti nauku s kojom u javnosti nastupamo, jer se vidi sve više odstupanja, koja ne bih uvijek opisao kao dobronamjerna ili kao posljedicu ne znanja. Jačanjem svijesti o poglavarstvu, može se uočiti važnost hijerarhije u Crkvi, te omogućiti lakše prihvaćanje hijerarhije u Katoličkoj Crkvi.
11. Znati razlikovati bitno od nebitnog
– Dakako da se nećemo u svemu složiti, ali jeli to bitno? Ono što nam je važno, to može biti specifičnost, različitost. Ali, trebamo doći do bitnih stvari za Crkvu, ono što Crkvu čini Crkvom, na čemu je sagrađena i što nas vodi spasenju. Trebamo se u bitnim stvarima složiti, za početak, da budemo jedno, kao što je bila i jest jedna Kristova Crkva. Treba vidjeti što je jednima i drugima bitno i vidjeti kako prevladati razlike. Jesu li zaista te bitne razlike nepremostive, imaju li temelja u sv. pismu? Vjerujem da će nam pomoći Duh Sveti i da ćemo s poniznošću i poslušnošću Bogu moći prihvatiti bitne elemente.
Ovo su samo neke ideje koje mogu više zbližiti katolike i protestante. Ima prostora za zajedničko slavljenje Boga, gdje zajedno primamo Duha Svetoga i ujedinjujemo se u Bogu.
