Jutros je Sveti Otac, u bazilici Sv. Petra, u Vatikanu, predslavio euharistijsko slavlje na kojemu su nazočili oci kapucini iz franjevačkog reda Manje braće. Osvrnuvši se na današnje evanđelje koje govori o pranju ruku i držanju ljudskih uredbi i predaja, papa Franjo se u propovijedi obratio kapucinima rekavši: Vaša kapucinska tradicija je tradicija opraštanja i udjeljivanja oprosta. Među vama ima jako dobrih ispovjednika: to je zbog toga što se i sami osjećaju grješnicima. Znaju da su veliki grješnici i pred Božjim veličanstvom stalno mole: ‘Počuj, Gospodine i oprosti’ (usp. 1 Kr 8,30).

Budući da znaju tako moliti, znaju i oprostiti. Kada tomu naprotiv netko zaboravi da je i sam potreban oproštenja, postupno zaboravi na Boga i zaboravi moliti za oproštenje i ne zna oprostiti. Onaj tko je ponizan i osjeća se grješnikom, u ispovijdaonici je veliki „oprostitelj“. Onaj drugi, poput ovih zakonoznanaca koji se osjećaju „čistima“ i „učiteljima“, znaju samo osuđivati.

Papa se osim kapucinima, obratio i svim ispovjednicima, posebno sada u Godini milosrđa kazavši: ispovjedaonica je radi opraštanja. Pretpostavimo da ti ne možeš dati odrješenje, molim te: nemoj „batinati“. Osoba koja dolazi, dolazi tražiti utjehu, oproštenje i duševni mir; dolazi k ocu koji će je zagrliti i reći: „Bog te voli“ i dat će joj da to osjeti – smatra Papa.

No vi kapucini ste primili poseban dar od Boga – oprostiti. Molim vas: ne umarajte se opraštati! – kazao je Papa te se sjetio jednoga izvrsnog ispovjednika koji je obavljao poglavarsku ulogu gvardijana i provincijala. Kad je završio svoj mandat, pozvan je u jedno svetište kao ispovjednik. Pred njegovom su se ispovjedaonicom nizali redovi naroda: svi su dolazili; svećenici, vjernici, bogati i siromašni – svi! Uvijek je nalazio načina da oprosti ili barem da utješi i umiri dotičnu dušu jednim zagrljajem.

„Jednom sam ga išao potražiti, a on će mi: ‘Čuj, ti si biskup i možeš mi to kazati: ja vjerujem da griješim jer puno opraštam, pa mi dolazi taj skrupul…’. Upitao sam ga „Zašto to osjećaš?“, a on će mi: ‘Ne znam, ali uvijek nekako iznađem način da bih oprostio’. Upitao sam ga: ‘Što učiniš kad to osjećaš?’ a on će mi: ‘Idem u kapelu, pred svetohranište i kažem Gospodinu: ‘Ne zamjeri, Gospodine; oprosti mi. Vjerujem da sam danas previše opraštao. Ali, Gospodine, Ti si mi dao takav zao primjer!’… „Budite, dakle, muževi opraštanja, pomirenja i mira.“ – rekao je Sveti Otac.“

Postoje u životu različiti „govori“; govor riječi, a postoji i govor gesta. Ako mi se jedna osoba približi u ispovjedaonici, to je zbog toga što osjeća neko opterećenje, kojeg bi se htjela osloboditi. Možda ne umije to izraziti, ali njezino je približavanje gesta, čin. Ako se približila, znači da želi promjenu; željela bi promijeniti sebe, postati drugačijom osobom i to daje do znanja činom približavanja. Osoba dolazi jer u duši osjeća da više ne može. Ipak, često su ljudi uvjetovani svojom psihologijom, životom ili stanjem… Nitko nije dužan učiniti nemoguće! – kazao je papa Franjo dodavši…

Veliko, široko srce, oprost… Oprost je kao sjeme i poput Božjeg milovanja. Imajte pouzdanja u Božje oproštenje. Ne upadajte u pelagijanizam! Dužan si učiniti to, to i to..” Vi imate karizmu opraštanja; upotrijebite je, obnavljajte je uvijek. I budite veliki ‘oprostitelji’, jer tko ne zna opraštati, završi kao i oni zakonoznanci iz evanđelja: ‘veliki sudac’, uvijek spreman optužiti. A tko je u Bibliji ‘veliki tužitelj’? Đavao! Ili vršiš Isusovu službu, koji oprašta dajući život, molitvu, tolike sate sjedeći kao sv. Leopold i sv. Pio; ili vršiš Đavlovu službu, koji tuži i sudi…

Sveti se Otac zatim obratio svim svećenicima koji ispovijedaju: „Ako se ne osjećaju poniznima neka kažu: ‘Ne, ne; slavit ću svetu misu, mesti pod, sve ću činiti, samo da ne ispovijedam, jer ne znam to činiti kako treba’. I tražiti od Gospodina milost, milost koju tražim za svakog od vas; za sve ispovjednike, pa i za sebe samoga“ – zaključio je svoju propovijed papa Franjo.

 

Izvor: RadioVatikan