Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje – Isus je za nas trpio i umro na križu!

Na Cvjetnicu slavimo mesijanski ulazak Isusov u glavni grad svoga naroda Jeruzalem. Slušamo izvješće o Muci i smrti našega Gospodina, kako je to zapisao evanđelist sv. Luka. Čuli smo kroz koje je more patnji, kakvu gorku smrt, prošao naš Gospodin.

Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve nas Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta – sama sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva. Posebice se nas doima koliku sućut ima Isus za sve one koji su i krivci za njegovu patnju. On oprašta: Petru, koji ga je zatajio; ženama koje plaču i razbojnicima koji su s njim raspeti. Upravo na putu na koji su ga ljudi gurnuli on pokazuje svoju veliku i neizmjernu ljubav. Zašto Isus sve to čini…?! Radi nas i našega spasenja.

U Kristovoj muci i smrti je osmišljenje ljudske patnje, a u njegovu uskrsnuću konačna pobjeda nad grijehom i njegovim posljedicama!

Pozvani smo pozdraviti Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao moćni i milosrdni Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije njegovi vjerni pratitelji na putu muke.

U ovim svetim danima Velikoga tjedna Krist će u kroz obrede Velikog petka pred nama obnavljati svoju muku i smrt, a kroz obrede uskrsne noći obnavljat će svoje uskrsnuće.
Priznajmo Krista svojim Gospodinom i vođom, idimo njegovim putem, za njim ulazimo sve dublje u tajnu boli i smrti, a time i sve bliže slavi Uskrsnuća.

“Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.” Raspeti je imao dovoljno krvi da opere grijehe svega svijeta. Uskrsnuli ima dovoljno snage da vječni život uskrsnuća osigura svakome.

Potresno je opisana Isusova muka. Nepravedno je bio ponižavan, suđen i osuđen na smrt. Što je sve morao Isus za nas pretrpjeti? I zašto…? Oduvijek se u svijetu jadikuje zbog trpljenja i boli. Svi se pitamo što smo sve skrivili i tko je skrivio prvi da toliko trpimo? Znamo naši praroditelji, Eva i Adam. Oni se uzoholiše i otkazaše Bogu poslušnost. Otada dođoše na ovaj svijet boli, trpljenja i različite muke, pa i sama smrt…?

Kako na patnju gledati, Bog nam sam daje odgovor u svome sinu – Kristu raspetome.
Onaj, zapravo, koji trpi jest beskrajni Bog, Sin Božji u svojoj ljudskoj naravi. On je najsvetiji i najneviniji. Onaj koji je jedini mogao mirno kazati: “Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh?” To je naš najveći dobročinitelj i prijatelj. Svako dobro imamo od njega. Sve što ima-mo i čime raspolažemo, i sam život ali i tolika druga dobra – sve je od Njega i po Njemu dano. Zašto smo tako malo zahvalni za njegovu dobrotu i ljubav?

Shvatimo koliko zlo je grijeh, kad je radi njega Isus toliko trpio! Potrebno je shvatiti i prihatiti Isusovu ljubav prema nama, kad je i zadnju kap presvete krvi prolio za naše spasenje!

Isusa su doveli pred Pilata, suca, lažno ga optužuju, traže za njega smrt. Sudac ne nalazi na njemu Krivice, šalje ga k drugom – Herodu, da otkloni od sebe odgovornost. Herod ne nalazi na njemu krivice, šalje ga natrag prvome. Prvi dokazuje kako je slab sudac. Nema hrabrosti suditi po istini i pravdi. Boji se svjetine i političkih pritisaka. Pokazuje kako, zapravo, ljudska pravda u rukama etički dvojbenog čovjeka ne funkcionira. Ne funkcionira kad je nad sudstvom neka viša ljudska sila, neki pragmatični, sebični interesi. Uvijek su u ljudskim društvima razni interesi isprepleteni i slabi sudac popušta pritiscima. Ovaj Isusov slabi sudac boji se da će ga pred carem isto tako lažno optužiti, kako i samog Isusa lažno optužuju ti isti, koji sada zahtijevaju smrt nevinoga iz svog vlastitog interesa. Pilat cinički kaže: Neka vam bude kako tražite. Ja sam čist od krvi ovog pravednika (usp. Mt 27,24).

Sada svjetina vodi Nevinoga na izvršenje nepravedne osude. Mnogi se uključuju u zločin, jedni likovanjem, jedni odobravanjem, jedni šutnjom iz straha, jedni ravnodušnošću – što se to mene tiče! Vode ga i razapinju s dvojicom zločinaca, ubrojili su ga među zločince!

Žene plaču i svi koji su još imali u srcu sućuti, plaču. Mnogi prolaze mimo i kažu u sebi, što me se to tiče, bolje se udaljiti. Koliko puta smo u povijesti bili svjedoci takvih situacija. Kad se čine nepravde nekim drugima, mnogi šute – kažu, to se mene ne tiče. Ubili su ga i ubijajući rugali su mu se. Rugali su mu se u njegovoj agoniji. Osjetio je kako je sam, os-tavljen od sviju. Sve je oko njega šutjelo, čule su samo rugalice. Kimali su glavom i govorili: prav mu bilo, zašto se je »zaletavao«, zašto je govorio što mu nije trebalo, itd. Kolike su samo ljudske situacije isto takve i u ovo naše vrijeme.

Umro je! Prizor je strašan. Ali, pogledajmo njega usred toga prizora! Kako je umro? Ni tračka mržnje na njegovu licu. Pogledajmo ga na putu s križem, koji je prevelik i pretežak za njegovo slabo tijelo. Ženama koje su plakale, koje su jedine imale srca u onoj gomili, rekao je: »Ne plačite nada mnom, plačite nad sobom i djecom svojom!« Pogledajte oko sebe, kakvi ste to ljudi?! Kad je umirao molio je: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« Umro je za sve, i za zločince!

I opet, pogledajmo kolike li su samo situacije masovne zavedenosti naroda! Masa se dade uvijek povesti u neku hajku na čovjeka. Kao da im čini radost što mogu progoniti nekoga „kolektivnog protivnika“. Najlakše se opredjeljuju protiv nekoga! Kao da u mnogim situacijama proradi u čovjeku onaj iskonski lovački instinkt. Kao što ljudi progone zvijer tako ljudi vole progoniti neke od svoje braće. Likuju nad progonjenim, svezanim, i obespravljenim! Zar nam to nisu po¬svjedočili toliki logori blize nam povijesti? Isus moli: Oprosti im, jer ne znaju što čine!

Možemo li biti slični Isusu? Možemo li biti slični Isusu u nepravdama koje nas biju od naših bližnjih? Možemo li opraštati? Odigrali su se strašni događaji u našoj najbližoj povijesti. Bio je rat. Mir traži opraštanje. Možemo li oprostiti? Isus je umro bez mržnje, umro je u ljubavi. Oprostio je i još je molio za svoje progonitelje. Oprostio je svima, i onima koji su ga tako sramotno zlostavljali.

Još je jedan kalvarijski prizor, koji bi nas u ovom trenutku morao potresti. To su ona dva razbojnika razapeti, jedan s lijeva a drugi s desna Isusu. Jedan je molio od Isusa oproštenje za svoj zločin. Rekao je: Sjeti me se! Ti si nevin, a ja grješan.

Isus mu je obećao mjesto sa sobom! Spasio ga je! Tu se mi moramo naći s Isusom. Spasimo jedni druge, neka ljubav i solidarnost osvoji naše srce. Neka nam srce bude kao Isusovo, puno praštanja i smilovanja. Bog će nas uvesti u puni život kao i Isusa.

Smrt Isusova nije kraj, ona nije poraz, ona je pobjeda. Svitao je dan Gospodnji! Dan us-krsnuća! Ako umiremo s Kristom i uskrsnut ćemo s njime (usp. Rim 6,8). I nas će Bog proslaviti. Sin Božji je sve nas sa sobom povezao. Svi i njim umiremo i prelazimo u vječni život.
S Isusom nam je proći kroz sve nevolje što ih grijeh ljudski stvara. Grijeh remeti ljudske odnose, stvara nemir i razdjeljenja. Koliki pokolji, koliko je samo nevine ljudske krvi poteklo i u ovoj našoj epohi!

Molimo za oproštenje Onoga koji je za sve nas umro i za sve nas molio oproštenje. Obe-ćao nam je, kao desnom razbojniku: bit ćete sa mnom! Ali, moramo se solidarizirati s njim, prepoznati ga u sestrama i braći koja trpe nepravde.

Isuse, neizmjerna Ti hvala, što si nam došao, trpio i umro za nas na križu, davši zadovoljštinu Bogu za sve grijehe, legao u grob i slavno nakon tri dana uskrsnuo! Ti i danas živiš i djeluješ među nama, uzimaš na sebe naše boli i patnje. Žarko Te molimo, prođi ovih dana našim gradovima i selima diljem domovine i donesi mir i ljubav svim srcima!
Obrati naš dragi narod, iskorijeni bogohulnu psovku i blagoslovi svaku obitelj i cijeli svijet!
Poznato nam je da Ti, Isuse, trpiš u nama i među nama: u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran, koji je potreban Tvoje ljubavi. Isuse, daruj nam milost iskrenoga predanja i sjedinjenja s Tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života da bismo postali bolji, pravedniji i blaženiji. Amen.

 

Gracija se odrekla očevih milijuna kako bi služila Kristu

Gracija Minford, mlada kći bogatoga američkog industrijalca, odlučila je poći u samostan. Usprkos očevoj molbi da odustane od odluke, a kasnije i prijetnjama, ostala je vjerna Kristu kojega je izabrala za zaručnika i ušla u red sestara dominikanki.
Njezin otac na smrtnoj postelji ostavio joj je svotu od 12 milijuna dolara s porukom da sve pripada njoj ako napusti samostan.

Njegova kći Gracija odgovorila je: “Drage volje se odričem toga bogatstva, jer znam da mogu biti sretna jedino na onom mjestu gdje me postavila Božja providnost. Moj nebeski Otac, daleko je bogatiji od ovoga zemaljskog. On mi je pripremio kudikamo veću nagradu.”

Ako u nama ima prave vjere, ako prihvaćamo Krista iz uvjerenja, ništa nas ne može poko-lebati. Isus je vjeran Ocu, zato preuzima križ i dovršava djelo spasenja za nas. Gracija ostaje vjerna Kristu jer je ne očarava blještavi sjaj ponuđenog bogatstva.

Isus i nama poručuje: “Ja sam ti veći prijatelj od svakoga: učinio sam za tebe više no itko od ljudi na zemlji. Nitko ne bi pretrpio za tebe ono što sam ja podnio na Kalvariji.”
Takvom Kristu isplati se ostati vjeran.