.

ŠESTI DAN KORIZME – PONEDJELJAK
Evanđelje: Mt 25,31–46 (Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’

A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’

Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Riječ Gospodnja.

Razmatranje

Ovo su jedne od najoštrijih Isusovih riječi u Evanđelju. Nema ublažavanja, nema simbolike koja bi umanjila ozbiljnost. Isus govori o razdvajanju, o sudu, o vječnosti. Govori jasno jer govori o ljubavi koja se mora vidjeti, o ljubavi koja ne ostaje samo u osjećaju ili riječi, nego postaje konkretno djelo.

On ove riječi ne upućuje nevjernicima, nego svojim učenicima. Dakle, govori nama koji Ga slijedimo, koji molimo, postimo, idemo na misu i izgovaramo svete riječi. Možemo redovito sudjelovati u liturgiji, moliti krunicu, pjevati duhovne pjesme i držati se vjerskih običaja, ali ako zatvaramo srce pred potrebnima, nešto je u temelju pogrešno. Isus želi reći da vjera koja ne postane konkretna ljubav nije dovršena vjera. Ona ostaje nedovršena, nezrela, površna.

Posebno je potresno to što oni s lijeve strane nisu opisani kao veliki zločinci. Nisu ubijali, nisu činili spektakularna zla. Njihov grijeh je propust. “Ne dadoste.” “Ne primiste.” “Ne pohodiste.” Njihov grijeh je nedostatak ljubavi, ravnodušnost, zatvorenost. To je ozbiljna poruka i za nas danas. Najveća opasnost nije otvorena mržnja, nego hladno srce. Nije problem samo u onome što činimo protiv drugih, nego i u onome što propuštamo učiniti za njih. Možemo se naviknuti na tuđu bol, možemo postati duhovno uspavani, možemo opravdavati svoju neosjetljivost rečenicama poput: “Nije moj problem” ili “Netko drugi će pomoći.”

Središte cijelog teksta nalazi se u Isusovim riječima: “Što god učiniste najmanjima – meni učiniste.” Isus se poistovjećuje s najslabijima. On je u gladnima, žednima, strancima, bolesnima, zatvorenicima. To znači da naš odnos prema čovjeku postaje naš odnos prema Bogu. Kad ignoriramo siromaha, ignoriramo Krista. Kad preziremo bližnjega, preziremo Krista. Kad pomažemo, tješimo i prihvaćamo, to činimo samome Gospodinu. To potpuno mijenja pogled na svakodnevni život. Naš dom, naše radno mjesto, naša župa, susreti na ulici – to su mjesta na kojima se već sada odlučuje o vječnosti. Sud nije samo budući događaj, nego stvarnost koja započinje u svakom našem izboru.

Isusove riječi o ognju vječnom nisu izrečene da bi nas paralizirale strahom, nego da bi nas probudile. Ljubav je toliko važna da ima vječnu težinu. Bog nikoga proizvoljno ne odbacuje, ali čovjek može dugotrajnim odbijanjem ljubavi izabrati udaljenost od Boga. Pakao je konačna posljedica zatvorenog srca koje se uporno ne želi otvoriti milosrđu.

Za nas to znači da moramo paziti na duhovnu oholost, da ne mislimo kako smo dobri vjernici samo zato što vršimo izvanjske pobožnosti. Pravo pitanje je jesmo li dobri bližnji. Moramo paziti na selektivnu ljubav, jer lako je voljeti one koji su nam simpatični i bliski. Isus spominje stranca, bolesnika i zatvorenika – one koji nam nisu ugodni, koji nas opterećuju ili izlaze iz naše zone komfora. Moramo paziti i na odugovlačenje dobra, jer često mislimo da će netko drugi reagirati, a možda smo baš mi pozvani učiniti taj mali, ali presudan korak. Konačno, moramo paziti na zatvorenost u vlastiti komfor, jer nas suvremeni mentalitet uči da prvenstveno čuvamo sebe, dok nas Evanđelje uči darivati sebe.

Ovo evanđelje nas ozbiljno poziva na budnost. Poziva nas da preispitamo svoje srce, svoje navike, svoje prioritete. Isus nas ne pita koliko znamo o vjeri, nego koliko ljubimo. Ne pita koliko govorimo o Bogu, nego koliko Ga prepoznajemo u čovjeku. Na kraju, ostat će samo ljubav – i ono što smo s njom učinili

Razmisli

Gdje danas mogu prepoznati Isusa u bližnjem?
Kome mogu pružiti pažnju, riječ utjehe ili djelo ljubavi?
Jesam li spreman dati svoje vrijeme i resurse za dobro drugih bez očekivanja priznanja?

Molitva

Gospodine Isuse,
Pokaži mi Tvoje lice u svakome čovjeku koji je potreban.
Daj mi srce koje vidi, služi i ljubi bez kalkulacije.
Nauči me da svakog bližnjega doživim kao Tebe samoga
i da svojim djelima Tvoju ljubav donesem u svijet.
Amen.

Osvrt

Koja Isusova gesta ili riječ danas najviše odjekuje u mom srcu?
Kako mogu konkretno poslužiti bližnjega?
Koji moj mali čin ljubavi može biti znak Tvoje prisutnosti?

Dodatni poticaj

Sada možeš izmoliti krunicu Rastimo u Gospodinu i u tišini prođite cijeli Isusov život – od utjelovljenja, djelovanja u svijetu, muke, smrti i uskrsnuća. Neka ova molitva bude početak tvog korizmenog hoda i izvor blagoslova.

.