Na dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!

Poznate su nam potresne i svečane riječi koje je anđeo rekao pastirima: „Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem veliku radost za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj. On je Krist, Gospodin! (Lk 2,10).

Jesu li pastiri shvatili poruku i kako su se radovali…? Sigurno da jesu. Odmah su pošli vidjeti Isusa, pokloniti mu se i darovati ga onim što im je bilo najvrjednije. Presretni su svi propovjednici koji navješćuju tu najljepšu i najutješniju vijest svima koji to žele čuti. Sretnih li onih do čijih ušiju dopire ta vesela vijest, a najsretniji su oni u čijim srcima nalazi mjesto ta spasonosna poruka. Najblaženiji su oni koji dopustiše Isusu da se rodi u njihovu srcu i iskusiše neizmjerno milosrđe, dobrotu i ljubav vječnoga Tvorca, Stvoritelja i Gospodara svega.

 

I ove godine dolazi nam osobno Bog u svome Sinu, Isusu Kristu, Kralju svega svijeta, rođenom u štalici… Dolazi tiho i mirno, kako je i rekao: Evo stojim pred vratima i kucam. Tko mi otvori, unići ću k njemu i biti s njim… On nam donosi spasenje: mir, milosrđe, dobrotu, ljubav… Sve ono što nam manjka, za čim čeznemo. Isus je naš veliki brat, želi biti s nama i u nama. Sve se ovo događa radi nas i našega spasenja. ”I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” (Iv 1,14) To je ta radosna vijest.

Posve je opravdano da se raduje čitavo nebo i kliče sva zemlja (Ps 96,11), a mi svi skupa s njima. Stoga pjevamo s anđelima: ” Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!” (Lk 2,14) “Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan” (Iz 9,5). Bog je sišao na zemlju, na ovu našu suznu dolinu, među nas ljude. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je našu ljudsku narav, naše tijelo i našu krv. Da! Istina je to i to čudesna istina! Nama je to neshvatljivo, nerazumljivo i nedokučivo! Gledajući Dijete Isusa u jaslama, gledamo i lice Božjega milosrđa koji je tako ljubio ovaj svijet, tj. nas sve, te nam darovao svoga jedinorođenoga Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni…

Veliko je to čudo Božje ljubavi. Može se mirne duše reći: jedno od najvećih čudesa otkada postoji ova zemlja. Tko je u stanju shvatiti da vječni Bog, vječna Božja Riječ, Božji Sin Isus Krist postaje pod djevičanskim srcem nazaretske Djevice Marije pravim pravcatim čovjekom, našim bratom, našim Spasiteljem i Otkupiteljem, Osloboditeljem. On je dakle, ’’postao nama ljudima u svemu sličan, osim u grijehu”. Utjelovljenje Sina Božjega po Duhu Svetome je tajna naše vjere. Mi vjerujemo u tu tajnu. Još više, mi živimo od te svete tajne… 

Ne zaboravimo: Otkada se Bog utjelovio, postao čovjekom, on ne samo da ”zna” što znači biti čovjek, kako je teško nekad biti čovjek, nego Bog je to iskusio, Bog je to proživio, Bog je to osjetio. To zapravo znači da Bogu ne trebamo previše i dugo tumačiti kako nam je teško, kako je mučno kad nam se ’’smrkne pred očima”, kad nas snađe kakva nezgoda, kad nam sve pođe nizbrdo… On je to sam osobno iskusio – on to može razumjeti. Uostalom on je Bog i sve mu je poznato, ali nam je u svemu htio biti sličan. To opet znači da se svom Bogu mirne duše možemo povjeriti, potpuno predati, ako treba i izjadati, reći mu o svim svojim težnjama i mukama, tjeskobama i sumnjama, o svojim posrtajima i padovima, o ranama koje nas peku i bole. On će nas rado saslušati, najbolje razumjeti i utješiti. On će nam pomoći da postanemo novi ljudi, da se skupa s njim ponovno rodimo. Obdarit će nas svojim mirom i radošću.

Iskusiti ćemo njegovo neizmjerno milosrđe.

Bog nas je Isusovim rođenjem u štalici htio uvjeriti da nas žarko i neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo vječno s njim. Krist se iz ljubavi i milosrđa rodio za nas i radi svih nas. Rodio se da nas sve pozove novom životu, punini života. Da nam pomogne, da nas pouči, da nam pokaže kako ćemo živjeti. Kako svoj život urediti i sigurno vječnu sreću postići. Božić je blagdan radosti i milosrđa, spasenja i pomirenja, blagdan Života i blagdan radosne nade, blagdan malena Djeteta, blagdan poniznoga Boga i blagdan darivanja i

čestitanja. To je objava Božje ljubavi i ljudskoga dostojanstva. U ovoj jubilarnoj godini Božjega milosrđa otvorimo vrata svoga srca i svoga doma. Neka i naše obitelji osjete i iskuse milosrđe i ljubav Isusovu.

Milosrdna ljubav Božja čudesa stvara i liječi ono što se nama čini nemogućim.

Pozvani smo milosrdno živjeti jer je nama prvima, bez zasluga darovano Božje milosrđe!  Isus nas poziva kako bismo bili milosrdni kao nebeski Otac. To možemo samo u susretu s ljudima s kojima živimo i radimo. Upoznati ih i pomoći im kad je najpotrebnije. Pokazati im ljubav, zapravo biti im milosrdni. Milosrđe je veliki Božji dar koji moramo izmoliti od Boga. Ukoliko smo otvoreni i spremni Bog nam dariva ovaj dar. Upravo po milosrđu možemo imati iskustvo novoga duhovnog rođenja. Možemo iskusiti ljubav i dobrotu Božju, puninu života. Milosrđe će svatko iskusiti tko je svjestan svoga grijeha i svoje grješnosti. Osjeća potrebu za obraćenjem, promjenom života.

Bez milosrđa nemoguće je biti osvjedočeni istinski vjernik, Isusov svjedok. Vjera u Boga Trojedinoga je prava samo ako je prožeta ljubavlju i milosrđem. Neizmjerno dobri i milosrdni Bog želi da se svi ljudi spase i spoznaju istinu! Samo čvrsta vjera i Božje milosrđe spašava čovjeka. Tako jedino pobjeđujemo zlo i Zloga.

Milosrđe je drugo ime za onu jedinu zapovijed o ljubavi prema Bogu i bližnjima, u koju je Isus sažeo sve proročke navještaje i zapovijedi. Ovo su za nas milosni dani koji nam po Božjem neizmjernom milosrđu pružaju novu nadu i životnu radost…

Iskoristimo ovo vrijeme i umrimo svakome grijehu. Odrecimo ga se svjesno i slobodno u skrušenoj ispovijedi i počnimo živjeti novim životom. Učimo od Isusa ljubiti poniznost, poslušnost i siromaštvo – ono što nam najviše nedostaje u svagdašnjem životu. Ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio. To je trajna poruka Božića…

Postanimo revniji u pohađanju crkve, slaveći Euharistiju i moleći srcem i čineći dobra djela ljubavi.

Nađimo vremena u ovoj jubilarnoj godini Božanskoga milosrđa i pohodimo crkvu u kojoj možemo primiti potpuni oprost za nas žive i naše preminule. Uvjet je skrušeno srce, ponizna ispovijed, odluka čuvati se s pomoću Božjom od svakoga grijeha, sveta Pričest i naravno sveta Misa.

Betlehemsko Djetešce Isuse, po Duhu Svetom začeti, od Djevice Marije rođeni, svojim svjetlom rasvijetli naše pameti, ispuni naša srca božićnom radošću i mirom. Pomozi nam da budemo ljudi Evanđelja, ljubitelji istine, ljudi žrtve i apostoli bratske ljubavi. Pokaži svim grješnicima premilosrdnoga Boga Oca, koji sve nas ljubi i spasiti želi.

Hvala Ti, Isuse, što si se za nas rodio i što nam uvijek ponovno dolaziš! Isuse, žarko Te molimo prođi ovih dana diljem naše drage Domovine i cijeloga svijeta i zaustavi se u svakoj obitelji, u svakom domu. Zaustavi se svugdje gdje kuca ljudsko srce koje čezne za istinom, ljubavlju, dobrotom, slobodom, milosrđem, zapravo za Tobom.

Blagoslovi sve i udijeli im sve darove svoga Duha i ispuni ih srećom! Pomozi svima da porastu u vjeri i nadi, ljubavi i vjernosti, bratstvu i ljudskosti. 

Daruj nam milost da budemo milosrdni kao što je Tvoj i naš Otac nebeski milosrdan!

Daj da ova radost u susretu s Tobom neprestano u nama raste! Učini nas nositeljima

Tvojih radosnih darova, tvorcima Tvoga mira, i to svakoga dana, do konačnoga susreta s Tobom u vječnosti. Amen.

 

Bio je zimski dan. Ledeni vihor puhao je nad Bečom. Prolaznici su žurili ulicama da što prije stignu do tople sobe. Na stubama pred crkvom sv. Stjepana sjedio je osmogodišnji dječak, slabo odjeven. Lice mu je od studeni pomodrilo. Stalno je upirao oči prema nebu, kao da nešto čeka. Mnogi nisu na njega svraćali pozornost.

Ipak jedna gospođa pristupi dječaku i ljubazno ga upita: “Što radiš tu, milo dijete?”

– “Čekam dragoga Isusa da dođe po mene i da me odvede!” – odgovori dječak.

– “Što želiš time reći?” – željela je znati gospođa.

Dječak mirno odgovori: “Isus je već više puta došao. Lani je došao po moga oca i po moju malu sestru i odveo ih u lijepi raj. Prije sedam dana majka mi je teško trpjela, pa je i po nju došao dragi Isus. Oslobodio je muka i odveo u vječno blaženstvo. Na umoru mi je rekla da ona ide u nebo – raj, ali da ja još moram ostati na svijetu, dok i po

mene mali Isus ne dođe. Teško mi je bez majke i ja svaki dan molim Isusa da dođe po mene i da me usreći. Baš sam malo prije klečao pred njegovim oltarom u crkvi i vruće ga molio da me usliša, te sad ovdje čekam siguran da mi dragi Isus mora pomoći!” – “Da, drago dijete, Isus je uslišao tvoju molitvu. Upravo je mene poslao da dođem po tebe i da ti pomognem. Pođi sa mnom i ništa ti neće uzmanjkati…”

Dječaku od veselja sijevnuše oči, pa veselo usklikne: “Znao sam da će doći dragi Isus ili će nekoga drugoga poslati, jer mi je majka govorila da on nikoga nikada ne ostavlja.” Potom su ušli u crkvu zahvaliti Isusu na uslišanoj molitvi. Gospođa je bila bogata udovica, ali bez djece. Posinila je ovoga dječaka i ostavila mu svu

svoju bogatu baštinu.