Gdje je nestala istinska radost kršćanstva? Krizma nas uvodi u mistični svijet u kojem dva suprotstavljena kraljevstva vode stalnu borbu za svaku dušu. Kako razumjeti da su naši mladi itekako zainteresirani za filmove, kompjutorske igrice i knjige koje se bave tematikom borbe različitih duhova a nisu zainteresirani za sudjelovanje u stvarnoj borbi? Možda je ipak razlog u tome što ih nema tko naučiti kako se u borbu ulazi i kako se zaista bori (?!)

Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. (1Mak 3,19)

Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. (Ps 59,10)

Jakost je dar kojim se odupiremo neprijateljima. Kad Biblija govori o Božjoj jakosti govori o sili koju Bog ima za nas, a koja je jača od svakog našeg neprijatelja. Naši neprijatelji su naša pala ljudska narav, svijet i Đavao sa svojim slugama. Budući da su darovi Duha natprirodne sposobnosti koje dolaze od Boga za nas, onda ih kao takve trebamo i promatrati.

 

Borba s Đavlom
Svijet se odrekao govora o Đavlu, kao da Đavao uopće ne postoji ili kao da je potpuno poražen, pa se ne trebamo njime opterećivati. Zanimljivo je da sam sreo nemali broj katolika koji misle da im Sotona ili Đavao ne može ništa. Oni smatraju da je sve što im se događa rezultat Božjeg htijenja ili volje za njihov život. No, vrlo lako je provjeriti upravlja li našim životima Božja volja ili možda netko drugi. Izvanjski znakovi pobožnosti svakako nisu pokazatelji toga.

Isus nam je jasno rekao da se stabla razlikuju po plodovima (v. Lk 6,44). Ako imamo plodove Božjega Duha (ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, krotkost, postojanost…) (v. Gal 5,22), bez obzira u kakvoj se životnoj situaciji nalazili, možemo biti sigurni da je Bog taj koji upravlja našim životima. Đavao je došao ukrasti, uništiti i zakolje (v. Iv 10,10). On krade naš mir različitim vrstama strahova, ne dopušta nam da se osjećamo voljenima i prihvaćenima, da ljubimo sebe i bližnje, krade nam radost, ne daje nam da budemo postojani, uzdržljivi, blagi, nježni … Dokle god smo u tijelu podložni smo grijehu, a po grijehu i đavolskim napadima. Đavao obilazi svijet kao ričući lav, gledajući i tražeći koga da proždre (v. 1Pt 5,8). Biblija nam toliko govori o realnosti Đavla i o opasnostima od njega da je potpuno neshvatljiva današnja ravnodušnost pojedinih kršćana prema njemu. Pavao upozorava Crkvu u Efezu koja je obilovala karizmama na đavolske napade i na veliku potrebu stalne borbe. Oduprijeti se mogu samo oni koji su jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći. On jasno opisuje što to znači.

Nažalost, mnogi kršćani ne vjeruju u njegovu stvarnost. Tko je samo jedanput nazočio stvarnom egzorcizmu, itekako zna da je Đavao stvarnost i realnost. Njegov je prvotni zadatak zavesti nas i odvesti u pakao. On to ne čini toliko zastrašivanjem, već zavođenjem i laganjem. Biblija ga naziva ocem laži. Njegova je najveća laž da ne postoji. Čak je i neke teologe uspio uvjeriti u to da Isus nije bio školovan psiholog ili psihijatar, pa je psihičke bolesti zbog neznanja nazivao đavolskim tlačenjima. No, kako to da njegova dijagnoza nije bila točna, a metoda liječenja je bila stopostotno učinkovita?! Kolika je učinkovitost liječenja onih koji danas tvrde da su pametniji od Isusa? Svakako postoje psihičke bolesti koje nemaju veze sa zlim duhovima i Isus ni u kom slučaju nije u svakoj bolesti vidio zle duhove. Isto tako, ni zli duhovi nisu u svakom grešnom činu.

Ljudska pala narav je itekako sposobna sama po sebi griješiti. Ipak, kršćani koji zanemaruju đavolske napade i koji mu se nisu sposobni ni spremni oduprijeti teško mogu uživati život u plodovima Duha Svetoga. Đavao može toliko utjecati na pojedine kršćane da ih pusti da budu uzorni vjernici svojim ponašanjem i djelovanjem, da budu naizgled plodonosni u svom kršćanskom poslanju i uvjeriti ih da je sve što čine plod Božje volje.

Vrijeme je da pogledamo u svoje srce i zapitamo se imamo li pravu vrstu ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Živimo li svoje kršćanstvo iz revnosti ili iz čiste ljubavi?

Iz straha od pakla ili želje za nebom?

Imamo li Božju vrstu mira u svojim srcima?

Znamo li u dubini duše da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube?

Jesmo li zaista radosni?

Možemo li se opustiti i iskreno radovati?

Možemo li se radovati uspjesima svojih bližnjih?

Raduje li nas susret s Bogom u molitvi?

Kolika je naša radost kad smo svjedoci nečijeg obraćenja?

Mogli bismo postaviti još dosta takvih i sličnih pitanja. Možda ipak Đavao krade dobar dio izobilja koje nam pripada, a da to nismo spremni prepoznati, priznati i oduprijeti se?
 

 

Pogledajmo protiv koga i kako se trebamo boriti, jer ako se ne borimo time smo unaprijed potpisali poraz, odnosno Đavlu predali kontrolu naših života.

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.

Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.

Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete. (Ef 6,10-18)

Taj odjeljak poslanice Efežanima opisuje što zapravo predstavlja dar jakosti. Pavao ga počinje s opomenom/sugestijom da se trebamo jačati u Gospodinu i njegovoj silnoj snazi. Jačanje i jakost povezuje sa silnom snagom Gospodnjom. U daljnjem tekstu jasno opisuje za što nam je ta jakost potrebna. Njome se suprotstavljamo đavolskim
iskušenjima/napadima, nadvladavamo njegove podanike i održavamo se u toj pobjedi. Naši protivnici nisu krv i meso, to jest ljudi već duhovi.
To su duhovi koji upravljaju ovim mračnim svijetom.
Uočimo kako to Pavao piše nakon Isusova uskrsnuća i nakon Duhova. Zorno nam opisuje različite nivoe tog kraljevstva s kojim se borimo. Razmislimo o kakvim se napadima radi, jer Pavao te napade uspoređuje s ognjenim strijelama.

Sila odozgor, Josip Lončar