.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

autsajder2709Sjećate li se filma „Dead Man Walking“ („Odlazak u smrt“ – Susan Sarandon i Sean Penn)?  Isus je „dead man walking“ – „onaj koji odlazi u smrt“.  Ali kada Isus upozorava svoje učenike da ga u Jeruzalemu čeka smaknuće, oni to ne razumiju. Ili ne žele razumijeti. Boje se uopće i pomisliti na tako nešto.  Neke teme u našim životima su preteške i mi ih često izbjegavamo. Ne želimo ni misliti o njima. I kako mi onda postupamo kada se pojavi jedna takva tema? Mi mijenjamo temu razgovora. Isto čine i učenici. 

Oni temu smrti zamijenjuju temom statusa – tko je od njih najveći.
Ali onda slijedi suočavanje s drugom bolnom stvarnošču – nečija veličina nema nikakve veze s položajem kojeg netko zauzima. Bit je u služenju, poniznosti i gostoljubivosti prema onima najmanjima i najosjetljivijima – onima koji nemaju status.
Prema autsajderima.
Učenici su očekivali promaknuća kada Mesija osvoji vlast, ali sada, čini se, Isus mijenja pravila. Dragovoljno se suočava sa smrću, odlazi u smrt, odbacuje svoj položaj, postaje kako prorok Izaija kaže – „čovjek boli“ – i sve to pogađa učenike – u samo srce.
Kada smo suočeni s nekim gubitkom, kada osjećamo nesigurnost, što mi radimo? Mi zbijamo redove. Grupa se okuplja i suprostavlja se svima onima koji nisu dio grupe – svim autsajderima. Uvijek je tako u trenucima kada smo nesigurni i kada se bojimo.
Zato se nije čuditi onome na što Ivan upozorava Isusa.
“Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.”
Lako je vidljiva podjela na one koji su „unutra“ i one koji su „vani“.
„IN“ and „OUT“.
I sada po ljudskoj logici slijedi – odbacivanje.
Upitali su jednom čuvenog američkog pjesnika Carla Sandburga koja je najružnija riječ u engleskom jeziku, a on je nakon nekoliko minuta razmišljanja rekao – ISKLJUČIVOST. Ružnoća ove riječi ovisi jesmo li mi među uključenima ili smo među isključenima.
Mi se ponosimo što smo članovi ekskluzivnih klubova, što živimo u ekskluzivnim kvartovima ili zgradama, što večerajemo u ekskluzivnim restoranima, što ljetujemo ili zimujemo u ekskluzivnim ljetovalištima i zimovalištima, ali jesmo li svjesni da baš ta ekskluzivnost, kojom se toliko ponosimo, znači da je netko (i to ne samo netko) – isključen?
Biti „insider“ – „onaj unutra“ nosi sa sobom osjećaj ponosa i sigurnosti, ali većina nas prečesto je negdje, od nekoga, iz nečega bila isključena i zato svi mi znamo da je isključivost uistinu – ružna riječ.
Kada smo među marginaliziranima, odbačenima, autsajderima, onima odgurnutim u stranu – to onda boli. Zar ne?
Čim je čuo pritužbe svojih učenika Isus ih je ukorio radi njihove isključivosti. Rekao im je neka ne zaustavljaju čovjeka, jer svako dobro što je učinjeno u Isusovo ime znači da će se o Isusu lijepo i dobro govoriti, a nikako loše.
I Isus zaključuje: “Tko nije protiv nas, za nas je.“
Isus je kristalno jasan i svojim riječima tvrdi da on i njegovi učenici nisu nekakva mala klika koja djeluje u nekoj zabiti, ograđena od ostatka svijeta. Božje djelovanje nije ograničeno na one pojavne oblike koje su učenici do sada poznavali.
A koja je lekcija namijenjena nama danas?
Pa zar Isusove riječi ne kore i nas danas, nas današnje kršćane, koji smo tako često slijepi u svojoj nepopustljivoj isključivosti, u svojem arogantnom pretpostavljanju da Bog djeluje isključivo na način s kojim smo mi upoznati?
Lekcija koju Isus pruža svojim učenicima lekcija je i nama.
Kršćani se ne mogu i ne smiju ograditi od drugih koji imaju drugačiji način kojim slijede Isusa i pomoću kojeg traže Boga.
“Tko nije protiv nas, za nas je.“ Onaj tko nije protiv Isusa na Kristovoj je strani.
Isusova lekcija pomaže nam izbjeći upadanje u zamku razmišljanja u terminima „mi“ i „oni“ – i promatranja života isključivo iz perspektive naše grupe.
Isus je shvatio da učenike brine čovjek koji izgoni zloduhe, jer je prijetnja njihovom povlaštenom statusu, a to je pripadnost krugu koji je najbliže Isusu. Taj čovjek je bio autsajder, pa su ga iz tog razloga i pokušali zaustaviti.
Ono kako su razmišljali učenici tako se je razmišljalo tijekom čitave ljudske povijesti. Svijet i crkva borili su se stoljećima s krugovima koji su bili ograđeni neprobojnim ogradama.
Koliko je samo primjera podjela i raskola tijekom povijesti? Bezbroj. I sve se to nastavlja i dan danas – u 21. stoljeću.
Ustavši protiv takvog stanja Isus nas svojim riječima podsjeća da kršćanstvo nije vlasništvo, ni pravo, nekolicine privilegiranih.
Isus nas podsjeća da nitko tko želi obavljati stvari u slavu Božju nije autsajder. Podsjeća nas da pružimo dobrodošlicu svim ljudima koji su voljni pridružiti nam se na našem putovanju, na putovanju na kojem slijedimo Krista.
Uvijek iznova Isusove riječi nas podsjećaju da ljude uključujemo, a ne da ih – isključujemo.
Uvijek iznova Isusove riječi nas kore kada se okrećemo suprotiva drugih zato jer su drugačiji.
Uvijek iznova, život kojeg je Isus živio i način na koji je učio svoje učenike, podsjeća nas na tragediju svih naših podjela.
Ali, naravno postoji i onaj drugi aspekt.
Ponekad naša savjest nam govori da se moramo odijeliti od drugih, ali poruka koju danas čujemo, govori nam da to barem ne činim olako.
Da crtu u pijesku potežemo tek kao posljednji argument.
Isusove riječi pomažu nam osloboditi se napasti kada mislimo i govorimo: „Svatko tko se samnom ne slaže – taj je u krivu.“
Isus svojim riječima uči učenike, uči i nas danas, i kao da nam zbori:
„Tražite ono što vam je zajedničko. Shvatite da ima mnogo onih među vama koji možda rade i misle drugačije, ali ne brzajte sa zaključkom ta ih to čini vašim neprijateljima – ili mojim neprijateljima.“
Isus nas upozorava da ne rješavamo kompleksne probleme jednostavnim rješenjima.
Uči nas da je Božja istina uvijek veća od bilo koje pojedinačne istine ili od bilo koje istine koju neka grupa zagovara.
Isus nas upozorava na našu krutost misli i djela.
Pomaže nam prigrliti toleranciju različitih djela i misli ali samo ako su u slavu Božju.
Svi oni koji kažu da je „Isus Gospodin“ nisu protiv nas nego su za nas – i za Krista.
Oni koji slijede stope Kristove, koji nose svoje križeve i koji umiru sebi za slavu Božju i za dobro svojih bližnjih nisu protiv nas nego su za nas – i za Boga.
Uzalud nam sva naša vjera ukoliko smo kao kršćani razmrvljeni, sebični, isključivi i zabrinuti samo za svoje osobno dobro i promociju, a poglavito kada je to na teret drugih.
Kršćanstvo nije projekt za individualce.
Kršćanstvo je po svojoj definiciji – zajedništvo.
Kao kršćani mi smo uistinu „čuvari svoje braće i sestara svojih“.
„Znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.“ (Jakov 5,20)
Današnja priča u Evanđelju po Marku priča je o učenicima koji su pokušali povući krug oko Isusa i oko sebe i tako isključiti onog koji je izgonio zloduhe u Isusovo ime.
Možda nam slijedeća pjesma koju je napisao, američki pjesnik, Edwin Markham pomogne sjetiti se da je Isus naredio učenicima neka ne isključuju tog čovjeka i da svi oni koji nisu protiv nas da su za nas.
„NADMUDREN“
On nacrta krug koji me je isključio
Jer bijah heretik, buntovnik
Onaj za odbacivanje
Ali ljubav i ja imadosmo
Talent za pobjedu.
Mi nacrtasmo krug
U kojeg i njega stavismo.

 

AUDIO EMISIJA “UVIJEK NEDJELJOM”

 

 


Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •